Објављено дана

Dan za pobedu.

Kako sam napisao u predhodnom postu, danas nisam ostvario nikakav fantastični rezultat. Ništa specijalno. Ni veliki promet, ni veliki broj zaključnica. Ipak sam srećan. Osatao sam u sedlu za bolje dane i bolje prilike.

Dobro je ostati u kondiciji. Ide slabiji deo godine i nije dobro prerano se navići na neuspeh. Kada razmislim, nikako i nikada nije dobro navići se na neuspeh. To znači odustati. Kada prestaneš da juriš svoj san, tog trenutka više nisi živ.

Postaješ samo prazna ljuštura koja se leluja na vetru.

Ja svakodnevno doživim po neki neuspeh. Čak i više njih u danu. Sa druge strane, uspeh tek po nekada zakuca na moja vrata. Da li to znači da treba odustati? Ne, ne i ne.

Znam da posle niza neuspeha dolazi uspeh. A posle niza malih uspeha dolazi do jednog velikog. I tako je to u životu. Neretko se desi da padnemo u lošem trenutku. Isto tako uzletimo u još gorem. Ali nije naše da biramo trenutke, već da uvek uradimo najbolje što umemo sa onim što taj trenutak nosi sa sobom.

Jednom će biti pravo vreme i pravo mesto i sve kako treba. Potrudi se da budeš spreman za taj trenutak. Jer svakom od nas nekada dođe voz pun svekolike raskoši i ostvarenja snova. Neko to prepozna i uđe u lokomotivu, drugi, pak, u prvi vagon, drugi, treći. Nekolicina uspe da uđe u poslednji ili čak da stane na poslednje stepenice ovog neverovatnog voza.

Nekima se desi da se nikada i ne okrenu za ovim vozom.

Nekada je to stvar percepcije, a nekada izbora. Ja biram izbor, jer mi je percepcija spremna.
A ti?