Објављено дана

Pad

Pad

Pad

Kada padneš, niko neće doći da te spasi. Moraćeš da se sa svim izboriš sam. Potpuno sam. Da, biće ljudi oko tebe, ako imaš sreće. Imaćeš i podršku od onih koji te stvarno vole, ako je neko ostao tu kraj tebe. Ali zapravo, bićeš potpuno sam. Sam sa sobom. U najmanju ruku, biće to priprema za sudnji dan. Da, to je onaj trenutak kada staneš pred vrhovnim bićem i čekaš presudu po onome što si do tada radio. Po onome što je ostalo iza tebe. Po tragu po kom te prepoznaju.

Strašno je, a ujedno i na neki način lepo. Naravno, ako si do tada radio sve kako treba. Za nas koji smo svesni sopstvenih grešaka, pad ima neka sopstvena pravila. Nije bitno koliko padaš, nego koliko puta ustaneš, otreseš prašinu i nastaviš dalje. Ali to onda nije pad. To je više trka sa preponama. Dugoprugaška trka sa preponama. Skoro maratonska.

Pucanj pištolja i krenula je trka. Ako si trenirao dovoljno dugo, to postaje automatska radnja. Dva koraka pa skok, dva koraka pa skok, dva koraka pa skok. I tako u beskraj. Ili beskraj beskraja. Ili, možda, u beskraj beskrajnog beskraja. Dva koraka pa skok. Nekako robotski. Nekako beskrajno mašinski.

Ali ti si čovek koji je samo poprimio obrise mašine. Tu, na granicama poznatog univerzuma, gde se prepliće mašta i stvarnost, počinje zona sumraka civilizacije ljudi i počinje era civilizacije robota i veštačke inteligencije. Zona mraka.

Kažu to je samo alat, ali duboko u sebi ti znaš da je to oružje koje će se svakog trenutka okrenuti protiv tebe. Kao kuče koje hraniš da te ujede na kraju. I to ne zato što ga je neko hranio više ili bolje, već zato što je većin delom tog stvorenja mrak. Onaj crni, najmračniji, daleki, najdublji.

Što me vraća na početak priče o padu. Kada padaš, padaš u taj mrak. Robotski, mašinski, bezgranični. Najmračniji poznati mrak. Crna rupa svih mračnih mesta koje možeš da zamisliš. Najdublja crna tačka koja postoji. Mesto koje usisava samo postojanje.

Pad.

U takvo mračno i duboko mesto. Kraj svih svetova. Mrak na kraju mraka. Prestanak postojanja. Dno tako duboko da prelazi na drugu stranu, drugu dimenziju ili čak, drugu stvarnost.

Nestanak.

Posle tame dođe svetlo.
Nastavi da se boriš!