Објављено дана

Godina za velika dela

Godina za velika dela

Počela je nova godina

Počela je nova godina i pravo je vreme da napišem nešto. Prošla je prošla, nova je pred nama i to je to. Posle toliko godina shvatio sam da je ta granica vremena samo u našoj glavi. Život teče dalje bez obzira da li je prvi ili poslednji dan u „godini“.

Svakako, srećan bio „početak“.

Nisam voljan da pravim retrospektivu, jer sam skoro vraćao „pogled unazad“. Nešto sam ostvario, a nešto nisam i to je to. Više je onog što sam ostvario I drago mi je zbog toga. Svakako, puno toga sam naučio. Valjda, kada godina bude ispunjena izazovima, onda i naučiš nešto novo. Makar naučiš kako nešto ne treba da radiš.

Ponavljanje je majka učenja

Svakako, nije zgoreg shvatiti zašto neke stvari moraš po više puta uraditi. Ponavljanjem ne samo da učimo, već i vidimo stvari koje ranije nismo mogli da spoznamo. Valjda se promene okolnosti ili iskustvo, pa na istu stvar gledamo drugačije.

 

 

Što se tiče postavljanja novih ciljeva, da, uradio sam i to. Postavio sam velike ciljeve ispred sebe za ovu godinu. I za sledeće tri I pet i deset godina. Uvek je isto:

  1. Više zdravlja
  2. Više vere
  3. Više para
  4. Više uspeha
  5. Više sreće

I za prošlu godinu i za ovu je isto kao i za tri, pet i deset godina. To su želje 95% ljudi na svetu svih vera, boja i oblika. Nema tu ničeg novog i epohalnog. Osim ostvarivanja. Neko ostvari sve, neko ponešto, a mnogi ništa od navedenog. Na putu sam da otkrijem zašto je to tako, i šta to tačno napravi razliku na kraju. Iako mi još uvek izmiče, siguran sam da ću otkriti tajnu formulu.

 

Možda je to ogorčenost?

 

Iako zvučim ogorčeno, nisam ogorčen nimalo. Jednostavno mi je dosta cupkanja u mestu. Imam želju da ostvarim veliki uspeh. Toliko veliki da će biti vidljiv sa Meseca. To je moj glavni cilj i odluka koju sam doneo za ovu godinu. I spreman sam da dajem 120% sebe da to i ostvarim.

 

 

Čitam trenutno 10x od Grand Kordona i to me je podstaklo na neka potpuno nova i drugačija razmišljanja od dosadašnjih. Koncept iz knjige me je naterao da se dobro zapitam šta radim i zašto tako malo. Toplo preporučujem svima da je pročitaju. Odlična je za sve koji tapkaju u mestu, žele više i bolje ili ne znaju kako dalje.

Mala ostvarenja

A i s vremena na vreme i sam sebe zapitam zašto nisam oduševljen onim što sam ostvario? Jednostavno, ostvarivao sam, uglavnom, male stvari i male ciljeve. Tako se ispostavilo na kraju. Nisam previše ushićen kada ih ostvarim, jer su male. Lako se previde i zaborave. Gotovo da ne ostave trag nedugo nakon što ih ostvariš.

 

 

Pisao sam, prošle godine, i o ostvarivanju malih stvari, kako bih sebi održao motivaciju i kako bih naučio da uživam u malim stvarima i malim zadovoljstvima, ali me je onda Kordon razneo. A čak nisam ni trećinu knjige pročitao. Koncept knjige je da možeš da ostvariš 10 puta veće ciljeve sa istim naporom koji ulaže na ostvarivanju sadašnjih ciljeva. Potrebno je da promeniš način razmišljanja i, na početku, uložiš dodatni napor kako bi postigao dovoljno jak moment sile. Onda počinje neverovatna promena!

Novi momenti

S obzirom da gnjavim sa ovom objavim od početka godine, u međuvremenu se dogodilo to da sam kupcu prodao robu za lepu svotu novca i tako započeo svoj pohod ka ostvarivanju velikih stvari u ovoj godini. Lepo je kada startuješ godinu na takav način, jer dobiješ vetar u leđa za više i bolje. Verujem da ovo nije obična godina I da će se trud, rad i zalaganje iz predhodnih konačno isplatiti.

 

 

Ispada da sam uspeo da uradim svoj prvi 10x. Sa sličnim zalaganjem, ali novim pristupom, uspeo sam da rezultat sa početka predhodne godine povećam i više od deset puta. A to se dešava u početnim i najslabijim mesecima u godini. I nikako uspeh ne bih pripisao slučajnosti.

 

 

Za um stvarno ne postoje granice, ni nemoguće. Ono što detaljno zamisliš i napraviš mentalnu sliku u svom umu, definitivno možeš i da ostvariš. Nije potrebno da znaš kako ćeš i na koji način ostvariti zamišljeno, bitno je da zamisliš i da veruješ da to i ostvaruješ. Za sve ostalo pobrinuće se Bog/svemir/okolnosti…

 

 

Kada veruješ u sebe, kosmos se savije da propusti verujućeg! Onaj koji veruje, može i planine da pomera!

Veruj u sebe! To je jedini garant uspeha!

 

Објављено дана

Da smo živi i zdravi još godina sto

Da smo živi i zdravi

Još godina sto

Saznao sam da je moj najbolji drug iz detinjstva dobio priliku da svoj rad nastavi u centrali kompanije u kojoj radi. Naporan rad se isplatio, naravno. I naravno da zaslužuje sve pohvale na unapređenju i uspehu. Samo što je centrala firme u Beču.

 

 

Tako je još jedan od mojih drugova, sa kojima sam odrastao ili proveo deo života, napustio zemlju u potrazi za boljim životom. Sa jedne strane mi je neizmerno drago i radujem se svakom uspehu, a posebno uspehu osoba koje znam i sa kojima sam odrastao. Sa druge strane mi je žao što iz Srbije odlaze ljudi, što se zemlja prazni, i što ovde i dalje nije dovoljno dobro.

Trud i zalaganje se nekada isplate drugde

 

Ma koliko se trudili i ulagali sebe u nešto, dođe momenat kada shvatimo da, možda u datim okolnostima ili u ovom pkruženju, nikada nećemo uspeti u onome što smo naumili. To znači da moramo napraviti neku promenu, kako bismo ostvarili neke ciljeve kojima težimo ili neke želje koje želimo iznad svega.

 

 

Neretko, znači i obaveznu promenu mesta boravka. A vrlo često, u slučaju ljudi sa Balkana, i zemlju u kojoj živimo. Ja sam odradio prvi korak i često se zapitam zašto nisam napravio i taj drugi. Iz Paraćina sam otišao u Beograd i tu nastavio svoj poslovni i porodični život. U mestu gde sam rođen i gde sam odratao i ranije nije bilo lako naći posao. A 2009. godine se svetska kriza prelila i kod nas, pa su posao još teže nalazili svi. A pogotovu je bilo teško za specifične struke poput moje. Tekstil je bio u izumiranju, a tekstilni inženjer isto što i NKV. To je za mene značilo da je teško imati ciljeve, a superteško ih i ostvariti.

Pričao je Novak Đoković o tome kada je pre par dana osvojio svoj 22. Gren Slem i 10. titulu na Australijan Openu.

…“Još samo par godina za nas“…

 

Sećam se bezbrižnog detinjstva, klikera, autića i lutanja kroz komšijske bašte i njive. Sećam se razgovora i dosetki kraj starih teretnih vagona koji su stajali neupotrebljivi, poređani na sporednim kolosecima. Sećam se i najveće vatre koja je tu gorela i iskakanja vozova iz šina… Bilo je to vreme bezazlenosti i nevinosti. Onako kako to samo deca umeju.

 

 

Onda je došao rat, sankcije, izolacija, inflacija, nemaština… Preko noći nam se izmenio čitav svet. A par godina kasnije, rat je došao, neposredno, i u našu zemlju. Najrazvijenije zemlje sveta su nas bombardovale zbog nekog, samo njima znanog razloga. Mi nismo shvatali za šta smo tačno krivi.

Promena preko noći

 

Preko noći smo porasli. Život nas je stigao brže nego što smo mu se nadali. Iako ušuškani u detinji svet iz mašte, realnost je bila sveprisutna i nije se mogla nikako ignorisati. Nastupile su promene svega što nas je okruživalo.

Odjednom više nisi samo ti. Već si neko ko je odgovoran i za druge. Sve što radiš nosi ogromnu dozu odgovornosti zbog onih koji računaju na tebe i zavise od tebe. Porodica. Obaveze. Prilagođavanje različitim poslovnim okruženjima. Jurnjava za uspehom, čežnja za „dobrim starim vremenima.“

 

 

Slika sa instagrama, mog drugara sa početka priče, iz automobila prepunog putnih torbi i  kofera, vratila me je u realnost. Podsetnik da su promene permanentne i nezaustavljive. I najbolje su one koje sam kreiraš. Jer nikada ti neće biti žao zbog stvari koje si uradio, već samo zbog onih koje nisi.

Ja sam napravio svoj prvi korak

 

Stavio sam sve na kocku kada sam odlučio da pređem u Beograd. Nestala je podrška mojih roditelja. Finansije su mi bile u haosu. Morao sam na početku da plaćam i stan. Supruga nije radila, a prvo dete je već imalo skoro godinu dana. Bilo je teško, ali to je bio moj izbor.

 

ISBN 978-86-921111-4-3
Tajni agent prodaje – Dragan Jovanović

 

Nisu svi izbori idealni ni pravi. Ali svaki izbor pravi od nas ono što jesmo. Svaka sitnica je utkana u naše univerzalno iskustvo. Svaka crtica na našem putu pravi od nas, nas. Jedinstveno smo i neponovljivo biće. Nikada neće, niti je bilo nekog drugog nas u čitavom univerzumu. I ako verujemo u večni život ili u reinkarnaciju, samo ovaj put smo mi mi. Nema drugog puta. Nema drugog ja.

Veruj sebi

I zato veruj u sebe i svoje izbore. Ako je neophodno da spakuješ kofere i odeš, uradi to. Ako veruješ da ćeš biti srećan na nekom drugom mestu, odi tamo. Ne dozvoli da ostane mrvica sumnje za neka dolazeća vremena.

Ako ćeš već kasnije da se kaješ, neka to bude zbog sopstvenih, a ne tuđih odluka. A isti uticaj, sa različitim ishodom po tvoj život, imaju i odluke koje doneseš i odluke koje ne doneseš.

Zato slobodno kreni napred bez izgovora!

Mojim drugovima od Aljaske do Australije! Gde god da ste!

Објављено дана

Odmor od odmora

Odmor od odmora

Odmor

Trenutno sam na odmoru, ali ne mogu da odmaram. Ne spava mi se, a trebalo bi. Muče me mnoga neka razmišljanja na razne teme. I kada je tako, uglavnom rešim da napišem neku novu objavu. To pomaže meni da razbistrim misli, a nadam se i onom ko čita objave.

Uzeo sam prekopotrebni odmor i otišao sa porodicom na letovanje. Nije me dugo držalo to da ništa ne radim i odmaram u onom punom smislu. Nisam navikao na to, a nisu ni moji kupci. Shvatam lagano da firmu čine sposobni ljudi koji mogu da se dopunjavaju. Ja to nisam uspeo da izgradim.

Tim za odmor

Pravljenje tima je posao za sebe i traži vreme, posvećenost i još sijaset psiho-fizičkih veština od procene ljudi, procene potencijala pa sve do obuke i nadgledanja.

Tragao sam za delovima svog tima i za sada sam uspeo da nađem magacionera koji radi pola radnog vremena. Sve ostalo je na meni. Čak i kada odem na odmor moram aktivno da radim, kako bih ispunio očekivanja svojih kupaca. To znači da moram da radim prodaju, nabavku, uvoz, carinjenje, plaćanje računa i ko zna šta sve još, kako bih završio samo ono neophodno.

Delegiranje

Nemam kome da delegiram veći deo posla. To jednostavno ne funkcioniše bez mene. Ma koliko pokušavao da pronađem način, jednostavno ne ide. Shodno tome, sledeći moj korak će biti nestajanje (utapanje u masu) ili izgradnja kompanije na jakim osnovama.

Sve se svodi na to da li ulažeš u imovinu (ono što donosi novac) ili u obaveze (ono što odnosi novac). Za sada sam ulagao u proširivanje asortimana  i to da svoje kontakte učinim profitabilnim. Sada dolazi trenutak da pojačam svoj tim. Vreme je da uložim u ljude. Jer kompaniju čine ljudi. A uspešnu kompaniju čine uspešni pojedinci.

Prvi korak

Jasno mi je šta treba raditi. Jasno mi je šta očekujem od samog sebe. Znam i neke od sledećih koraka koji su neophodni da se naprave. Jedino me plaši što ne znam kako to da uradim. A to je sve što treba da uradim.  Izgleda neverovatno, ali nije. Dovoljno je da veruješ u sebe i da znaš svoj sledeći potez. Ostale stvari dođu na svoje mesto.

Dovoljno dugo imam problema sa poslovnim samopouzdanjem, da je konačno došao red i time da se pozabavim. Jednostavno da verujem u to da radim pravu stvar i nastavim tako dok se ne pokaže kao istina i za druge.

Dovoljno iskustva i znanja imam i vreme je da počnem. Nikada nije vreme da se donesu teške odluke, ali nekada moraš. Što pre to učiniš, imaćeš više vremena da ispraviš greške.

 

 

Објављено дана

Zašto ću uvek reći ne

Zašto ću uvek reći ne

Realnost

Težak dan. Težak mesec, godina, život.

Za one koji ne broje, skoro smo pojeli pola godine 2022. Nije to strašno ako smo uradili nešto pametno. A da li jesmo? Znam neke koji jesu i do pre par sati, verovao sam da sam i ja jedan od njih. A onda se sve okrenulo.

Jedan bezazleni razgovor i osećašam kako mi puca led pod nogama. Da, mislio sam da je čvrsto tlo, ali ubrzo sam uvideo istinu. A istina ko istina, surova i strašna. Seče kao mač, probada kao koplje.

Nalet

Jedva sam ostao na nogama. Poljuljalo se sve u šta sam godinama verovao i ulagao. Posumljao sam u sebe, ali onako zaistinski.

Negde nadalje počeo je da se menja čitav sistem vrednosti. Sva verovanja, htenja, sve što sam mislio da znam, raspršilo se u trenu. Možda je to samo iluzija? Možda je igra koja ima za cilj da te degradira, spusti, ponizi. Možda je neko otkrio koliko sam postao pretnja i želi da to iskoristi protiv mene.

Proveri sve, sebe najpre

A sumnja nikada nije dobra. Pogotovu kada posumnjaš u sebe.  Argumenti drugih deluju ubedljivo i stvarno. A da li ih zapravo ima? Da li je moja pozicija loša ili je to projekcija pozicije nekoga drugog? Da li je neko blefirao? I zašto?

Roje mi se misli kao košnica. Preispitujem svaki mogući potez koji sam do sada povukao. Sabiram se i oduzimam. Proveravam svaki mogući scenario. Raspao sam se na komade. Nema me, nestao sam. I sastavio sam se, ponovo.

Evo, pišem

Pišem kao i obično kada nemam sa kim da podelim to što doživim/preživim. A sada nemam. U par navrata sam bio ovoliko sâm u životu. Pregurao sam te trenutke i to mi je jedina vodilja da ću i sada. Pored svih okolnosti, znam da uvek postoji rešenje. I ne, ono ne mora da bude sa dobrim trenutnim ishodom. Ali je rešenje.

Znam odgovor, ali ga se plašim. Znam gde grešim i kako da popravim. U životu, kao i u prodaji, postoji rešenje za sve. Neka rešenja nisu lepa, neka nisu zgodna, ali postoje. Bezizlaznost je samo privid našeg uma koji je izložen pritisku.

Odnos

Čak i sada mi na pamet pada reklama vrhunskog proizvođača satova: „Don’t crack under pressure!“

Možda je tako i najbolje. Pritisak stvara naš um. Ako se izborimo sa njim, izborićemo se i sa pritiskom. 

Moj mozak radi 2000 na sat. Generiše ideje. Na pamet mi pada brzi obilazak 100 kupaca. Uvek kada u prodaji ne ide, setim se ove tehnike. Sada imam problem i ova tehnika zvuči zapanjujuće svrsishodno. I neophodno. Razgovor sa 100 ljudi će iznedriti mnogo toga, možda ne rešenje problema u kom sam se našao, ali nešto novo hoće.

Reakcija

Sama poseta tolikog broja ljudi, otvoriće nove teme za koje nisam ni znao da postoje. Ubaciće neku novu energiju u čitav sistem. To je ono što mi treba. To je ono što znam da provereno daje rezultate.

To je ono što je potrebno da me trgne i vrati poljuljano samopouzdanje. Koliko god da je teško ili da je velika prepreka, jednostavne stvari jednostavno daju najbolje rezultate. Dovoljno je primiriti misli i usmeriti ih na nešto drugo. Fokusiraj se!

Ne možeš prodati svima, ne možeš usrećiti svakoga, ali to i nije cilj. Cilj je izaći iz tunela i nastaviti život dalje.

„I prodaja se uvek desi, ili kupcu prodaš robu ili kupiš njegovo NE.“

Vreme buduće

Dolazi vreme velikih iskušenja i velikih promena. Neminovno. To je vreme kada najbolji isplivaju na površinu zbog specifičnog spleta okolnosti. Ali i zbog razvijenih veština i usvojenih načela po kojima žive.

Ne

Sa ovim ljudima ti nemaš ništa
jer odavno su te prodali,
svi oni rastu jako brzo
i onda smešan si im ti.

Ceo svet se pokreće brzo
a ti stojis snažno k’o pre
oni neće shvatiti nikad,
zasto ćes uvek reci ne.

Ne, ne, ja neću postati novi
ja ću uvek biti k’o pre
ja svoj ponos prodati neću
ja ću uvek reci ne.

Sa tim ljudima ti nemaš ništa
jer prodali su svoje sne
svi su oni prerasli tebe
a ti si ostao isti k’o pre.

I dok sedis sa flašom u ruci
lome ti se misli sve
ipak shvatas da oni ne žele
da budu isti kao pre!“

Ritam Nereda, NE

 

Објављено дана

Srećna Nova Godina

Srećna Nova Godina!

Svim našim čitaocima i pratiocima želimo Srećnu Novu Godinu!

A tebi, da baš tebi, želimo puno zdravlja, ljubavi, sreće i uspeha! Vreme je da naučeno sprovedeš u delo. Kreni odmah!

Tim Trikovi prodaje!

Објављено дана

Olakšaj sebi

Olakšaj sebi

Povratak na mrežu

Nisam siguran da li su moji tekstovi nedostajali nekome, ali sam siguran da je meni nedostajalo pisanje. Brojne obaveze, koje su se ovih dana umnožile, nisu izgovor za ne pisanje.

Kada ti je do nečega stalo, nađeš vreme za to. Iako mi je do pisanja mi neizmerno stalo, činjenica je da sam, u zadnje vreme bio malo posvećen tome. Iako sam malo „tanak“ sa vremenom, to nije bio pravi razlog za ne pisanja.

 

 

Pojavio se neki vakuum u meni. Neka disproporcija između onoga što pišem i radim. Želeo dam da to pomirim. Uložio sam enormno veliki napor u novi privatni posao koji sam pokrenuo. Moram reći da već daje rezultate. Ipak je ekstremno naporno, ali to je ono što sam želeo.

Sopstveni biznis

Napominjem da je ovo peti biznis koji sam pokrenuo. Od predhodnih četiri opstala je samo konsalting agencija, mada se postavlja pitanje njene rentabilnosti. Izgleda da će se i ona utopiti u novi biznis. Ostalih tri su ugašeni. To je valjda cena iskustva.

Dajem sve od sebe da ostvarim svoje ciljeve koje sam postavio ispred sebe davnih dana. I uredno sam ih napisao na papir. Jedan od njih je i pokretanje i razvijanje sopstvenog profitabilnog biznisa od koga možemo normalno da živimo moja porodica i ja.

 

 

To je jedan od onih snova koji iznova i iznova sanjaš, sve dok jedno jutro ne odlučiš da je vreme da ga prevedeš u realni svet. Tek tako, bez planova, crteža, skica, projekata. Kreneš napred.

Nisam bio svestan šta me sve čeka na tom putu. Pored svog mog i tuđeg iskustva koje sam imao na raspolaganju, teško je. Baš svaki početak je stvarno težak i potpuno drugačiji od svih predhodnih.

Životne faze

Moj život je prošao kroz mnogo faza i neprekidno se menja. Isto tako i moj biznis i moj odnos prema njemu. Nikada nije u potpunosti onakav kakvim ga zamišljam. Uvek ima neke nedoslednosti ili nedorečenosti.

Zapravo, puno toga ne izgleda onako kako ja to želim. Previše svakodnevnih obaveza koje zahtevaju moje prisustvo i moje odluke. To me čini razdražljivim, besnim i umornim. Čini mi se da nemam vremena  ni za šta. Ali to je deo cene koji moraš unapred da platiš, kako bi ostvario svoj cilj.

 

 

Više se ne zaluđujem da mogu započeti 20 projekata odjednom i da ih sve završim u određeno vreme vrhunski i kvalitetno. Sveo sam to na nekoliko prioritetnih stvari, ali i dalje imam stalni deficit vremena. Sam sebi izgledam kao zec iz knjige Alisa u zemlji čuda. I on stalno gleda na svoj veliki sat i stalno negde kasni. Stalno sam pod nekom tenzijom, bez neke prave potrebe.

Da je bolje, ne bi valjalo

Ne mogu da kažem da mi mnogo dobro ide, a sa druge strane ide bolje nego ranije. Na žalost, to trenutno ne doživljavam kao očekivano poboljšanje sopstvenog života, već kao neopisivo veliki napor. Sve mi je teško i prosto mi se ne radi. Pogotovu kada se okrenem oko sebe i shvatim da je ostalo još nekoliko dana u ovoj godini.

 

 

Nervozu mi pojačavaju praznici pred nama, koji će biti enorman izdatak, kao i januar koji je pun rođendana i dodatnih troškova. A ljudi obilaze markete i prodavnice kao da sutra ne postoji.

Ne znam šta mi se dogodilo. Nekada sam se radovao praznicima, vremenu sa porodicom, poklonima i ruskoj salati koju ja spremam. Sve mi je izgledalo opuštajuće i odmarajuće, do sada. Sada osećam pritisak i teret koji mislim da nikada do sada nisam osećao. Dodatno sam opterećen time što znam šta treba da radim, a upravo to ne radim. Uglavnom se bavim stvarima niske profitabilnosti, ali velikog značaja za firmu. Glupa birokratija.

Kako popraviti stvari

Svako od nas zna šta i u kom trenutku treba da radi kako bi popravio svoju situaciju. Ipak, velika većina nas jednostavno to ne radi. U mom slučaju je rešenje problema poseta kupaca u što većem broju, ali neumorne obaveze, papiri i neophodna bitokratija mi nedozvoljavaju da radim ono što znam da treba. I ono što će doneti tražene rezultate.

 

 

Uprkos tome, u januaru planiram obilazak sto kupaca. To je tehnika o kojoj sam ranije već pisao. Efikasna je kod ovih i ovakvih stanja, kao i kod svih ostalih zastoja koje imaš u poslovanju. Kada zapne, pitaj kupce šta da radiš, oni će ti reći. A stotinu njih će statistički biti dovoljan broj da pokažu pravi trend. Trend je tvoj prijatelj. Trudi se da ga pratiš.

Hladan start

Znam da se pola januara ne radi, ali se pola januara radi. I zato napred.

Odštampao sam kalendare koje planiram da podelim svojim sadašnjim i budućim poslovnim saradnicima.

Imaću dobar razlog da obiđem sve njih. Naravno, uvek postoji dobar razlog za obilazak kupaca, ali ovi praznični obilasci sa poklonima su prosto nenametljivi, opušteni i prijatniji nego oni obični, svakodnevni.

 

 

Kada stvari ovako krenu nekim svojim tokom, predlažem ti da im se ne suprostavljaš. Treba da postaneš svestan odgovornosti koju nosiš i prosto uradiš ono što je do tebe. Obilazak što većeg broj kupaca u što kraćem vremenskom roku je nešto je, u ovom momentu, jedino svrsishodno. Novogodišnji i Božićni praznici su idealni za to!

Kreni još danas!

 

Објављено дана

Mentor i tim

Mentor ili tim?

Sami nosimo odgovornost

Ma koliko zvučalo kao kliše, za sve što smo nam se dešava, sami smo odgovorni. Sadašnjost koju proživljavaš je zbir izbora koje si napravio u prošlosti. Dobra vest je da budućnost još nije formirana i da možeš da utičeš na nju.

Jedino oružije koje imaš na raspolaganju je tvoj um. Sve što u umu možeš da zamisliš, možeš na javi i da ostvariš.  Jedino vreme koje imaš je upravo sada. Prošlost je iza tebe, a budućnost tek pred tobom. Jedino kada možeš da deluješ je sada.

Edukacija

Upravo sada čitam knjigu od Dejl Karnegi Psihologija uspeha za XXI vek, prevaziđite brige i stres. Odlična je za sve nas koji želimo da postignemo više. Odlična je protivteža užurbanom i luckastom načinu života koji svi mi praktikujemo. Zato nam se dešava da smo preumorni, prezasićeni i da nemamo vremena ni za šta.

Knjiga je opomena da nekada moramo i da usporimo i odmorimo, kako bi mogli da nastavimo da dajemo svoj maksimum. Zato me nije bilo neko vreme na blogu. Pokušavao sam da sredim sopstveni život. Pretio je da se ponovo raspadne, kao mnogo puta do sada.

Moj put

Možda sa strane izgleda kao veliki uspeh ili dostignuće, moj život je običan, poput većine života. Pored postignutog i ostvarenog, osećam ogromnu težinu svega onoga što sam mogao, a nisam ostvario.

Tu pre svega mislim na nastavak studija, na ranije pokretanje sopstvenog biznisa, raniji ulazak u investiranje i ko zna šta još. Verovatno je lista preduga da stane u ovaj jedan post.

Kao i mnogi drugi moji savremenici i ja osećam težinu koju u slobodno vreme zovem nedovoljni uspeh. Shodno programu kojim smo izloženi od malena, mi smo završili školu, završili fakultet, zaposlili se, oženili se, dobili decu, ali i dalje imamo osećaj da smo poprilično neostvareni.

Osećaj ispunjenosti

Nigde nismo naučili veštine koje će nam stvarno pomoći da se ostvarimo i osećamo ispunjeno. Zato moramo sami, negde usput . To je dodatna edukacija koja se ne uči u školi. Za nju ne postoji literatura. Moramo da je krademo od drugih uspešnih ljudi i gradimo svoj put, svoju priču .

Retko gde ćemo naći formulu uspeha, a svuda je oko nas. Svakako, formula možda neće raditi za nas na način kako radi za druge. Ali to je i velika prednost, jer možemo izgraditi potpuno autentičan stil.

Postati ekspert

Sama formula je vrlo jednostavna. Generalno treba postati vrhunski stručnjak u nekoj oblasti, pronaći dovoljno potencijalnih problema iz te oblasti koje možeš rešiti, otvoriti sopstvenu kompaninu i pronaći dovoljan  broj klijenata koji žele da im neko reši takav problem. Ah da, umalo da zaboravim najvažniju stvar. Treba adekvatno i naplatiti znanje uloženo za rešavanje problema.

Pored svega navedenog, moraš se svakodnevno edukovati iz oblasti u kojoj si stručnjak. Time ne samo da ostaješ u igri, već možeš pronaći rešenje koji drugi nemaju i naplatiti ga onoliko koliko želiš. A to dalje vodi da, ako ti tako izabereš, možeš postati finansijiski nezavistan i suštinski slobodan, čak i mnogo pre nego što je to zacrtano opštim penzionim planom.

Ja se bavim prodajom i to je ono što želim da prenesem drugima. Kako da izgrade i poboljšaju svoje prodajne veštine. Ipak, pre toga, moram da izgradim sopstveni biznis na načelima koje zastupam, kako bih bio kvalifikovan da o tome pričam. Svako može naučiti tekst i reprodukovati ga, ali malo ljudi može da edukuje druge na bazi sopstvenog iskustva.

Nesposobnost kao prepreka

Zato je čitav svet u velikim problemima, jer na svim nivoima su stigli nesposobni ljudi koji nemaju pravog znanja. Oni ne mogu da reše probleme koji se postavljaju ispred njih, a samim tim ne mogu da nauče druge kako da sami reše probleme. „Svako napreduje do nivoa svoje nesposobnosti“, pročitao sam negde pre nekoliko godina. Na taj način sistem se puni nesposobnim ljudima na svim nivoima. Kada postane neizdrživo, sistem se ruši. Ili se makar malo otrese, kako bi novi ljudi došli na stara mesta. Na taj način se ne menja suština, već sam forma.

Svi smo svesni toga u našem društvu i svi smo nemoćni da nešto promenimo u sistemu. Zato ostaje jedino da promenimo sebe. Kako ne bi gubili dragoceno vreme da sami tražimo sva rešenja, jednostavnije je da pitamo i učimo od ljudi koji su problem koji imamo već odavno rešili. To možemo pomoću edukacije knjigama, videima, potkasrima i sl, ali je mnogo bolje i daje mnogo bolje rezultate kada imamo mentora.

I mentor i tim

Mentor je upravo osoba koja je postigla ono što mi želimo i nema bojazi da ćemo je našim delovanjem ugroziti. Ja sam imao dosta mentora do sada. Na žalost, to sam prepoznavao tek kada su lecije bile davno završene. Zato imam osećaj da se sam probijam kroz nabujale reke i snežne smetove, velike talase i odrone.

Trošim previše energije za stvari koje su rešene godinama unazad. Radim pomoću štapa i kanapa, dosta grešim i vršim korekcije u hodu. S toga, ovo što radim više izgleda kao puko preživljavanje nego kao organizovan pohod. Jedina razlika je u timu ljudi koje imaš oko sebe. A profesionalci imaju tim. Najbolji koji mogu da kontrolišu. Takođe imaju i mentora koji ih prsti, nadzire i savetuje.

Moja današnja lekcija je posvećena mentorima i timovima. Svako ko želi uspeh mora u najkraćem mogućem roku da ima oba. I jako dobro znam da to izgleda nelogično, ali veruj mi da je tako. Nemaš dovoljno vremena da sve uradiš sam, sve naučiš sam i o svemu da brineš sam. A za to nema ni potrebe. Veliki uspeh je moguće ostvariti pomoću drugih ljudi, njihovog vremena, znanja i novca.

Neke stvari se ne mogu kupiti, ali se mogu platiti. Razmisli o tome, ako želiš da uspeš!

Објављено дана

Duh je izašao iz boce

Duh je izašao iz boce

Težak dan

Završava se jedan od najubitačnijih dana koji sam preturio preko glave. U njemu sam osetio naveću moguću frustraciju i bes. Skoro da sam prešao granicu.

Marfijev zakon

Po starom dobrom Marfijevom zakonu, sve što je moglo da krene naopako, krenulo je. I što nije moglo da krene naopako krenulo je i to najgorim mogućim redosledom.

Sve se dešavalo skoro pa neverovatno. Kao kada u filmu žele nešto da prenaglase. Zakleo bih se da sam par scena sopstvenog života odgledao kao usporeni snimak.

Nervirao sam se, jako. Ali sam nastavio da guram onako kako sam zacrtao, tvrdo rešen da ne pokleknem i da ne odustanem. I opet, kao na filmu, tišina koja je trajala mikrosekund, ali je uz dramatizaciju izgledalo kao čitava večnost, postala znak promene. Tako sam priželjkivao to i na kraju se desilo.

Malerozni niz

Malerozni niz je počeo da se menja. Jedna mala pobeda, jedna završena stvar, jedna gotova situacija sa dobrim ishodom počela je da menja ostatak dana na bolje.  Makar ono što je bilo u mojoj moći.

Često imam osećaj da mi ništa ne polazi za rukom i kako mi treba astronomski napor da ukomponujem naizgled jednostavne stvari. Ipak, ovaj dan je bio hiljadu puta pojačan i na nekoj vrsti steroida. Tako da se zakomplikovalo toliko da sam se par puta dobro uštinuo kako bih proverio da sam zaista budan.

Krivo mi je što imam dosta ovakvih dana u toku godine, a ipak se nerviram kao da mi se prvi put dešava.

Iskustvo

Zašto pišem o ovome?

Volim da podelim svoje iskustvo sa ljudima koji se osećaju mizerno i izgubljeno jer misle da samo oni imaju kompletno loše dane. Savet koji mogu da dam ukoliko imaš loš dan je da ne očajavaš, ne kukaš i ne bedačiš se, jer će stvari postati još gore! I još gore! I još gore!

Sve što je potrebno jeste ostati na istom kursu i raditi na tome da završiš ono što si planirao tog dana. Fokus i cilj. Zapravo, fokusiraj se samo ma svoj krajnji cilj, a delaj korak po korak. Svaka pobeda se broji, ma koliko mala i nebitna bila (našao si parking mesto, stigao na vreme na sastanak, pronašao maramicu kada ti treba…) sve su one tu da te ohrabre da nastaviš dalje. Na pravom si putu.

Uvek može gore, ali i bolje

Biće loših dana. Biće gorih dana! Biće i ovakvih da poželiš da se nisi ni rodio! Ali, ma koliko da je dan loš, u njemu ima nečeg dobrog – pogled žene koju voliš, osmeh zadovoljnog deteta, mala neprimetna pobeda… Biće ti dovoljni da nastaviš dalje.

Velika je stvar i ne nervirati se kada stvari krenu po zlu. Velika je stvar naći način kako podneti pritisak, ma koliko veliki on bio. Ja danas nisam bio na visini zadatka. Razočarao sam ljude koji to nisu očekivali i kojima je trebalo pomoći – svoju porodicu. Skoro da sam pukao pred njima i otežao dovoljno tešku i komplikovanu situaciju.

A zbog čega?

„Ako je problem rešiv, ne treba se nervirati! Ako je problem ne rešiv, ne vredi se nervirati!“

Nadam se da će neko od vas ovo prihvatiti kao sopstvenu mantru! Siguran sam da ja hoću!

Објављено дана

Kako prodavati više?

Kako prodavati više?

Više je bolje

Prošle godine septembar mi je bio najjači mesec zbog jednog posla koji je nosio 3/4 ukupnih prihoda u mesecu. Ove godine, uspeo sam da zaključim sličan posao, međutim nisam siguran da će doći do čitave realizacije.

Posao smo dogovorili da ide parcijalno, ali zbog kompleksnosti proizvodnje nisam siguran da ćemo čitavu količinu uspeti da isporučimo ovog meseca.

Menadžer gleda širu sliku

Sa mesta prodavca pitam se da li je dobro mesečno praćenje prometa, a sa mesta menadžera, razumem da mora postojati neki vremenski okvir za praćenje prometa. I da se razumemo, ne postoji idealan model koji će bez ikakvih mana funkcionisati svaki put.

Nekada će pravilnije biti mesečni pregled, nekada kvartalni, a negde čak i godišnji. To već zavisi od tipa proizvoda i modela biznisa. Ili pak željenih parametara koje želiš da pratiš.

Ja zato pratim uporedo kroz sve vremenske modele, pa ponekad vršim poređenje na nedeljnom nivou. Te analize mi pokazuju da li sam u tempu ili moram da pojačam. Mada su me učili da kada ne ide pojačam i kada ide da pojačam, ovo je nešto drugo. Ovde je reč o egzaknim brojkama. One služe za merenje napretka pojedinca, ali i kompanije u celini.

Prolazno vreme

To prolazno vreme, kako ga u šali zovemo, može da otkrije gde smo zaista slabi i šta treba da realno pojačamo kako bi napravili traženi promet. Nekada se treba fokusirati na određene klijente, a nekada na određene proizvode. Sa mesta menadžera, nekada treba motivisati određene ljude kako bi povećali svoj promet.

Vrlo često postoji neka akcije koja baci fokus na proizvod koji nije adut, pa na ime toga dođe do povećanja prodaje. Nekada je potrebno kvalitetno obraditi kupca, jer ima potrebu za više naših proizvoda odjednom.

Ni ovde ne postoji univerzalni model, već se prodavci prilagođavaju nastalim okolnostima na tržištu. Zato je prodaja nauka koja je bazirana na permanentnom planiranju, snalažljivosti i improvizaciji.

Prodaja je intelektualna veština

Deluje pomalo šizofreno ili bar međusobno suprotno, ali jednostavno je tako. Prodaja zahteva odlično poznavanje sopstvenog proizvoda, tržišta, branše u kojoj radiš, kao i samih kupaca sa kojima sarađuješ. Za to je potrebna svakodnevna priprema, kao i povećana fokusiranost na pružanje pomoći klijentima.

Pružanje pomoći omogućava da se problem sagleda iz unutrašnjosti, iz kupčeve perspektive, što u poslu predstavlja neverovatnu prednost. Pogotovu naspram nemilosrdne konkurencije koja gleda na svaki način da ti preotme klijente. Jednom kada te kupac pusti da mu pomogneš kao deo njegovog tima, nikada te više konkurencija ne može pomeriti.

Potrebno je slušati kupca i shvatiti njegove potrebe. Ako uspeš da izgradiš legitimitet savetnika svog kupca, došao si do najboljeg odnosa koji može da se izgradi. Jednom izgrađen odnos mora da se gradi permanentno. Za nekoga to znači brža isporuka, za nekoga kvalitet, a nekome je opet bitan mali znak pažnje.

Nema propisanog recepta kako ostati sa kupcima u dobrim odnosima, zato i ne može svako da opstane u poslu prodaje. Vrhunski prodavci iste proizvode prodaju istim kupcima iznova i iznova! Zato i jesu vrhunski!

Najbolje za kraj

Najbolji prodavci imaju najbolje kupce. Srednji prodavci srednje kupce. Najlošiji prodavci su na putu da promene profesiju. Ne dozvoli da te nedostatak edukacije odvoji od tvojih snova! Budi najbolji ili među najboljima!

ISBN 978-86-921111-4-3
Tajni agent prodaje – Dragan Jovanović

To je naređenje!

 

 

Објављено дана

Prodaja je borba

Prodaja je borba

Dan kada ne ide

Danas sam imao težak dan. Osamnaest obilazaka i još dva puta toliko telefonskih poziva i na kraju nisam ništa prodao. Poražavajuć osećaj. Onda se, posle svega javio kupac i poručio. Uslove koje je tražio nismo mogli da mu omogućimo. A tražio je da plati robu pouzećem. Pravila su da se roba plaća avansno, bez izuzetaka.

Presekao sam. Dao sam lične garancije u vidu plaćanja robe, ako nešto krene po zlu. Odrekao bih se mesečne zarade, u tom slučaju. Ali to je moj način da pokažem kupcu da mi je stalo do njega. Da imam poverenje u njega.

Izdrži pritisak

Uz popijene kritike, porudžbina je prošla. Čekam sutra da kupac uplati i to je to. Ja tako radim. Ne umem drugačije. Zašto? Zato što posle petnaest godina u ovom poslu jedina konstanta na koju možeš da računaš su kupci. Kako god ovo izgledalo čudno, to je istina. Posao prave ljudi, a ljudi su spremni da daju više kada se potrudiš oko njih i njihove kompanije.

Meni to sada ide prirodno, ali nije uvek tako bilo. Na početku sam mislio da je dovoljno poznavati karakteristike proizvoda i prodavati. Zato mnogi misle da mogu prodavati. Prava prodaja, tj snabdevanje kupaca ide iz izgrađenog odnosa tokom vremena.

Odnos

To je ono što najčešće zaboravimo. Odnos. On podrazumeva tehničko znanje proizvoda, poznavanje kupaca, ali i pristup prema svakom kupcu ponaosob. Jako često govorim ljudima da vode beleške o stvarima koje saznaju o kupcima, kompaniji u kojoj rade, proizvodima i sl. Beleške ostaju i mogu se iznova i iznova čitati.

Priprema posla gradi odnos sa kupcima

Deo pripreme posla u prodaji je pravljenje plana obilazaka, priprema plana obnavljanja i prezentacije proizvoda, ali i priprema o samom kupcu čitanjem beležaka. Ti podaci ako su pravilno unešeni i sistematizovani, mogu da budu veoma snažno oružije u prodaji. Nijedan konkurent ni cena ne mogu pobiti poznavanje kupca.

Prodaja je intelektualna veština

Zato je prodaja najviše intelektualna veština, poput šaha i ne mogu svi da je igraju dugo. Svako može da proda jednom ili dva puta. Svako može da spusti cenu proizvoda i prođe, ali ne mogu svi da prodaju permanentno istim kupcima iste proizvode kontinuirano. A to je zapravo suština posla prodaje.

Sitnice koje utiču

Verovatno pored pobrojanog, tu su još i hiljadu i jedna sitnica koja utiče na prodaju. Istakao bih fokusiranje. Fokus na ono što radiš je važan u trajanju tebe kao prodavca. Čak, kada se dovoljno fokusiraš, ljudi počnu da te doživljavaju kao savetnika u prodaji. Oni kupuju od tebe rešenje, a ne jednostavan proizvod. Spoj tvog tehničkog znanja, prodajnih veština i fokusiranosti na pružanje pomoći postavlja te na mesto konsultanta.

Ta pozicija, ako umeš da se postaviš, je najplećenija u svakoj branši, pa i u prodaji. Ako znaš šta kome treba, kada i na koji način, tvoj put ka zvezdama i uvećanoj zaradi je doslovce zagarantovan. Znaćeš i po tome što ćete solidan broj ljudi vući za rukav i želeti u svom timu.

Tvoj izbor je kako ćeš to i koliko naplatiti.