Објављено дана

Ponedeljče, here I come!

Nedelja je 21:11. To znači da vikend nestaje i lagano postaje deo naše prošlosti.

Preko vikenda sam odmarao. Od vrućine, obaveza i posla. Ipak, ne idem nespreman na posao. Uradio sam pripremu još u petak, tako da mogu da krenem sa poslom čim uđem u kancelariju. Neki bi pomislili da to znači da mogu krenuti sa poslom kasnije nego inače. A to je dijametralno suprotno sa istinom.

Priprema posla ne skraćuje radni dan za određeni broj satu, nego omogućava da uradiš više tokom vremena provedenog na poslu. Možeš da pozoveš više klijenata, jer imaš plan kad, koga i zbog čega zoveš. Takođe, možešda uradiš sve izveštaje koji se očekuju od tebe, jer možeš da kreneš od onih najvažnijih.

Ukoliko obilaziš klijente, priprema ti omogućuje da ih u danu posetiš više, jer znaš šta svojim obilaskom treba da postigneš. Ukoliko se držiš plana možeš povećati svoju edikasnost i nekoliko puta.

Naravno, to dalje znači više prezentacija, više prodajnih razgovora i više prodaja. Time brže ostvaruješ targete, razvijaš kupce i praviš svojoj kompaniji i sebi više promet za isto vreme.

Priprema je spremnost na rad, a ne spremnost na hvatanje magle, kako neki to pogrešno interpretiraju.

Kada prođeš kroz plan po prometu, plan po artiklima i kroz razgovore od predhodnih puta, brže dolaziš do prodajnih razgovora sa kupcima i, naravno, prodaja. To je jednostavno logičan sled događaja. Kada Đoković dođe spreman i odlučan da osvoji turnir on to i uradi, uprkos svemu. Kada se ne pripremi dovoljno onda ispadne u ranoj fazi. Nema tu neke velike filozofije.

Kako napisah početkom nedelje: „Priprema. Pozor. Ponedeljak.“

Ne dozvoli da te iznenadi!