Објављено дана

Mrzorzovolja

Počnem da pišem i odustanem i tako već nekoliko puta. Da nemam šta da napišem pa u redu. Imam, ali mi se ne sviđa.

Jednostavno ušla mi je neka mrzovolja pod kožu i ne da mi mira. Niti mi se išta čita, niti mi se išta gleda, niti mi se priča sa nekim. Kao da sam prezasićen raznim informacijama i jednostavno nemam više mesta za nove.

Taj osećaj me drži već neko vreme. Otišao bih na detoksikaciju, ali ne znam ni gde, ni kako.

Jedva sam sebe naterao da napišem nekoliko redova i to sa velikom mukom.

Sama ideja o kojoj pišem mi ne prija. Imam unutrašnju potrebu da pročitam neku knjigu, ali me mrzi. Listam internet stranice i shvatam da ne primećujem njihov sadržaj. Čak i kada me nešto privuče da zastanem i poklonim mu nekoliko trenutaka, izbledi mi iz sećanja kao da ga nikada nije ni bilo.

Osećam se kao da postajem prazna ljuštura ili utvara koja lebdi između dva sveta.

Voleo bih da saznam šta mi se to dogodilo i brzo nešto promenim. Ne želim da gledam svet oko sebe iz mehura. Ne želim da dignem ruke. Samo želim da me prođe ova nabildovana apatija. Neka nestane iz mog života!

Moram da napomenem da mrzovolja nije izazvana ni sa čim određenim, ali je opet tu. Glavne životne stavri funkcionišu i nemam nekih velikih problema koji me sputavaju.  Nisam bolestan. Jednostavno sam bezvoljan i prezasićen svega.

Nisam siguran ni da bi odmor pomogao. Još mi je sećanje na letovanje sveže. Nije me protkao umor, kao nekoliko meseci ranije. Nisam u nekom škripcu.

Možda bi mi prijao neki fizički napor. Neka duga šetnja ili partija basketa sa prijateljima? Pokušaću sutra sa tim, pa ću preneti utiske.

 

 

Објављено дана

U susret novom danu

Bliži se kraju četvrtak.  Još manje od tri sata i počinje petak.

Poslednji radni dan u nedelji nosi onu pozitivnu ushićenost još srednje škole. Izlasci, druženje, sazrevanje… Ovaj petak će biti nešto drugačiji od ostalih.

Sutra mi stiže prva isporuka koju treba potpuno samostalno da odradim. Sve papire, prijem, pregled i sve ostalo kada ti artikli prvi put uđu u magacin. Skoro da ne verujem da ću sutra da se bavim time.

Imam utisak kao da otvaram jedno potpuno novo poglavlje u svom životu. Iskreno, to sam želeo više od svega, ali ponekad mi se odseku noge jer znam da je sada sve na meni. Nema prostora za izgovore, a još manje za greške.

Sada je ono pravo.

Čitava firma sada počiva na meni i mojim sposobnostima. I ja verujem u sebe. Znam da mogu da ostvarim sve ono što zamislim. Svako od nas može. I ti to možeš, takođe!

Potrebno je samo da počneš. Sve se posle nadovezuje jedno na drugo. Rezultati dođu, ako veruješ u sebe i uporno radiš na njihovoj realizaciji.

Ima teškoća naravno. Svakodnevno na jednu fenomenalnu stvar dođe na desetine poteškoća, ali kao što bi Kenedi rekao:“Ne radimo stvari zato što su lake, nego zato što su ispravne!“

Nije lako uraditi dobru stvar. Još je teže istrajati u nečemu. A najteže je verovati u sebe i svoje snove onda kada niko drugi ne veruje. Teško je ostati na pravom putu i raditi stvari uprkos mediokritetima.

Nekada je lakše preplivati okean nego biti svoj. Zato što nam je više stalo do tuđeg mišljenja nego do sopsvenog boljitka.

Zato sam ja odlučio da ostvarim svoje snove. Da jednom budem potpora sam sebi, a ne stub srama. Odlučio sam da uspem. I to je konačno. Bez obzira na sve.

Zato puno stvari menjam. Zato menjam sebe svakodnevno. Veliki ciljevi zahtevaju veliko odricanje, planiranje i rad. Ja sam posvećen tome. Ja živim za to!

Svaki atom vazduha koji udahnem me tera da radim više i bolje nego pre. Svako slovo koje napišem, moj je manifest šta se može postići ako se želi na pravi način.

Ja sam odlučio da ću uspati danas. Svaki mali korak koji napravim ka ostvarenju svojih ciljeva je putovanje vredno almanaha. Jer i put od hiljadu milja započinješ jednim jedinim korakom.

Kreni!

Објављено дана

Drži se, kreće oluja!

Težak dan. Teška nedelja ili mesec, godina, život.

Skupi se tako ponekad. “Mi planiramo, Bog se smeje.“ Reče jedan moj bivši kolega.

Vratio mi se onaj stari osećaj teskobe zbog gomile stvari koje pokušavam da uradim, a one odbijaju saradnju. Za razliku od nekih prošlih puta, sada neću “kukati“ o tome. Shvatio sam da je to proces učenja. Bolan i težak, ali nadsve potreban.

Kako sam već pisao, da bi izgradio sebe moraš naučiti nove veštine koje će ti omogućiti da lakše savladaš situaciju u koju upadneš zato što želišda postaneš bolja osoba. Ako to definišeš kroz novac, moraš da radiš više, kako bi zaradio više. Ali samo do trenutka dok ne shvatiš kako nešto možeš da radiš bolje i pritom zarađuješ više. Kvalitet koji proizilazi iz kvantiteta i nadmašuje ga u svakom smislu.

Bolja osoba postaješ kroz posao, porodicu, decu, brak, društvo. Nekada je potrebno da svom detetu pružuš podršku u nečemu što je za njega bitno, kako bi pronašao karilu koja nedostaje. Nekada je to bračni partner, a nekada prijatelj. To su životne situacije koje izgrađuju ljude. Nije sve u novcu ili napredovanju na poslu.

Napredak tebe kao osobe je svojstven samo tebi. Ti moraš da pronađeš put. Zapravo ti treba da doneseš odluku da ćeš istrajati na tom putu, koliko god on bio težak i naporan. To je tvoj put!

Shvatio sam da nikada stvari ne idu glatko kroz život. Ali to i nije bitno. Bitan si ti i tvoj odnos prema svim stvarima i događajima. Tvoje reakcije su odraz tvog unutrašnjeg bića na spoljne nadražaje. Tvoj odgovor na okolnosti. To si zapravo ti.

Ako sve prihvatiš kao katastrofu, katastrofa će i biti. Ako sve prihvatiš kao težnju za novim saznanjem i beskrajnim usavršavanjem, tako će i biti. Okolnosti se mogu promeniti, ali suština mora da ostane ista. Tvoj put mora da bude zbir tvojih napora, težnji, ciljeva i tvog rada.

To je tvoj život. Ne dozvoli da neko drugi upravlja njime. Veruj u sebe i uvek uradi ispravnu stvar, bez obzira na sve.

Nikada ne radi stvari zato što su lake, nego zato što su ispravne! Nikada se niko nije pokajao zato što je uradio ispravnu stvar.

Drži se, kreće oluja!

Објављено дана

Jedan novi post

Teška vremena zahtevaju čvrste stavove. I čvrste ljude.

Danas sam razgovarao sa drugom i definitivno shvatio da sami stvaramo svoju sudbinu, ali postoji i deo koji nikako ne možemo kontrolisati. Na mnoge događaje ne možeš uticati. Ali uvek možeš uticati na svoju reakciju u bilo kojij situaciji.

Možda nisam prava osoba koja bi trebala druge da podučava staloženom ponašanju, ali vrlo dobro znam da ishitrene reakcije nanesu mnogo više problema nego što ih reše. Iskreno, već neko vreme radim na obuzdavanju sopstvenog besa i nezadovoljstva. Svoje isgitrene reakcije gledam da svedem na minimum. Trudim se da dobro razmislim o svemu, pre nego li se prepustim emocijama. I znam da nije lako. Ali ima napretka.

To me motiviše za dalje. Bolja osoba se ne postaje preko noći. Već planiranjem i svakodnevnim poboljšanjima malenih delova sebe.

Ideja. Imaginacija. Odluka. Vera. Realizacija!

Koncept funkcioniše, ali kako sam već pisao, nema lakih rešenja. Dan za danom, situacija za situacijom, klijent za klijentom i na kraju kockice se slože. Ali uspeh nije destinacija. Uspeh je neprestano putovanje, mada meni više liči na beakonačnu traku za samopoboljšanje.

Kada dostigneš određeni nivo u poziciji si da otvoriš vrata pred sobom. Samo od tebe zavisi hoćeš li ta vrata i otvoriti. A tu počinje potpuno nova avantura. Još više novih stvari koje treba naučiti i prepreka koje treba savladati kako bi postao još bolja osoba i dosegao nivo gde ćeš biti u poziciji da otvorišnova nova vrata. I tako u beskonačnost. Ovo je igra koja nema kraja. Jer kraj jedne faze je zapravo samo početak nove.

Ja sam spreman. Sada mogu da počnem da učim sve što mi je potrebno da nastavim svoje putovanje. Otvorio sam vrata ka novim horizontima. Sada je potrebno da savladam sve prepreke i izađem iz ove borbe još jači nego pre. To će mi omogućiti da otvorim nova vrata, novi nivo u ovoj beskrajnoj igri.

Upravljanje svojim vremenom, upravljanje timovima, upravljanje samim sobom. Sve što sam do sada radio vodilo je do ovog trenutka. Spreman sam za viši nivo.

Sazreo sam. Spreman sam. Idem dalje!

Ne dozvoli da te išta spreči da upravljaš sopstvenim životom!

Објављено дана

Potvrda

Danas, da baš u sred nedelje, klijent mi je potvrdio porudžbinu. Uzbudio sam se. Moja prva prodaja na novom poslu.

Nema ničega bolje za jednog prodavca od prodaje. To je ono što teče našim venama i ono što nas gura napred.

U svakom slučaju, marljivo sam radio na tome. I to se na kraju isplatilo. Dao sam 120% sebe i rezultat je vidljiv.

Ja sam zagovornik rada, reda i discipline. Takođe, u poslu je bitan kontinuitet. Zato kada nešto radiš radi to svakodnevno. I daj sve od sebe i ne samo na rečima. Pokaži sebi i svetu o čemu se tu radi. Joaš bolje, objasni svima da se tu radi o tebi i tvom životu.

Nikada ne pretpostavljaj. Pretpostavka leži u korenu svakog neuspeha. Jednostavno pitaj. Pitaj svoje kupce, poznanike, rođake i sve ljude koje sretneš da li im treba tvoj proizvod. Odgovori će te zapanjiti. Ne možeš da veruješ kome sve treba tvoj proizvod i u kojoj meri.

Zapravo, nije bitan proizvod ili usluga koji nudiš. Bitan si ti. Bitno je da ponudiš sebe. Na to se sve svodi. Koliko možeš da pomogneš svojim kupcima i na koje sve načine. Ti si nezamenjiva karika u lancu svojih kupaca, na platnoj listi druge firme. To te čini idealnim savetnikom i osobom od poverenja.

Idealno.

To je za mene najveća potvrda mog rada. Zadovoljan klijent koji me preporučuje širom države. Nema boljeg od toga. Potvrda, pečt i potpis.

Tako rade najbolji trgovci. Počni i ti.

Danas!

Објављено дана

Težak početak? Bolje je tako!

Kako sam već pisao, otpočeo sam jedno potpuno novo poglavlje u mom životu. Na početku, moram priznati, da se malo razlikuje od onoga sto sam očekivao. Ispalo je potpuno drugačije.

Opet, jedan mali deo mene želi da tako i ostane.

Kako to već biva sa promenama, istumbao mi se čitav život. Nešto novo, nešto staro i nešto pozajmljeno. Sve je isto, a opet potpuno drugačije. Fascinira me reakcija ljudi koji me prepoznaju iz nekih drugih poslova. Nisu zaboravili moju požrtvovanost za njih. Zato i żele da nastavimo međusobnu saradnju.

Znoj, krv i suze. Stotine odbijanja za jednu običnu ponudu. I desetine ponuda do jedne realizacije. To je prodaja. Srećom, ovog puta imam poslovnog partnera koji razume. Mora biti teško sada, da bi kasnije postalo lako. Zato je sada i najbitnije da dam sve od sebe. I dajem. Nisam ovoliko radio jedan dug vremenski period.

Sada sam motivisan više nego ikada. Željan sam dokazivanja. Iskustvo mi daje mudrost da stvari postavim na svoje mesto i brzo dođem do realizacije. „Zašto nam ne bi dali šansu?“ Magično pitanje za velike stvari. Ipak, ključno u svemu je da pitaš svakog na koga naiđeš. Nikada ne znaš šta i kada nekome treba.

Zato ne pretpostavljaj. Ne kalkuliši! Prosto uradi posao najbolje što možeš. To je uvek najiskrenije. A i plaćen si za to.

Mudrost se ne stiče pukim godinama, već situacijama iz kojih nešto naučiš i ljudima od kojih nešto naučiš!

Ako misliš da je početak težak, sedi i očajavaj i kraj će biti brz i lak.

Prestani da kopiraš trikove, počni da stvaraš magiju!

Објављено дана

Srećan početak

Posle dužeg vremena koristim Windows platformu za pisanje posta. Malo je čudno. Iako izgledaju potpuno istovetno, meni izgleda da je razlika ogromna. Ili je to subjektivni osećaj zbog veličine ekrana.

U svakom slučaju, kreće jedno novo poglavlje u mom životu. Biće potrebno mnogo rada i zalaganja, truda i odgovornosti kako bih uspeo u svojim namerama.

U neku ruku je sve ovo i povratak na staro. Proizvode koje sam počeo da prodajem, već sam ranije prodavao. U Americi bi rekli nešto staro, nešto novo, nešto pozajmljeno… U tom duhu, stari je proizvod, novo je radno okruženje, a pozajmljeno? O tome ću neki drugi put.

Do juče je sve bilo nezvanično, a od juče je dobilo svoju pravnu formu. Počeli smo da poslujemo. Imam blagu tremu, jer nikada do sada nisam kretao od nule. U svakoj kompaniji u kojoj sam radio, postojalo je nešto urađeno pre mene. Nešto sa čime sam se upoređivao, merio i šta sam nadmašivao. Sada to nije slučaj. Ja sam na samom početku i to prvom pravom početku. Na meni je da pokrenem kompaniju i učinim je profitabilnom.

Kakav izazov!

Ne mogu reći da to nisam priželjkivao. Radio sam desetak godina na prilici poput ove i na kraju je tu. Sada treba samo da uradim sve što je do mene, da dam sve od sebe i malo više od toga. I daću! Život kada želi da te iskuša pošalje ti priliku umotanu u problem. Ako ne rešiš problem, nikada nećeš pronaći priliku. Što je veći problem, to je i prilika veća.

To je čar i lepota bavljenja ovim poslom. Od trnja do zvezda, preko noći. Naravno posle jedanaest godina svakodnevnog rada, rešavanja problema, grešaka, pogrešnih odluka, treninga, učenja i želje za uspehom.

Dovršeno delo nikada do kraja ne otkriva sav trud koji stoji iza njega. Zato su ljudi skloni da misle da neki imaju sreće, dok je drugi nemaju. Svako može da pogodi, ako dovoljan broj puta promaši. Uspeh zavisi samo od želje i ukupnog broja promašaja.

Ovo je dokaz da kada nešto stvarno želiš, to na kraju i dobiješ. I zato sada želim da budem uspešan u poslu koji radim. Želim da ovo krene i da kompanija postane veoma uspešna za godinu dana od sada. Što se mene tiče, spreman sam. Sve ostalo nije toliko bitno.

Zato srećan početak! Uz težak i naporan rad, biće potrebno i malo sreće! To je tajni recept za uspeh. Gotovo trik nad trikom.

Prestiž!