Pun entuzijazma, ako sutra smognem snage da ustanem iz kreveta, krećem u nove radne pobede. Makar da postavim stvari na pravo mesto. Što savetujem i tebi. Prioriteti, pre svega.
I dok čekamo Đokovića da započne finale poslednjeg Grand Slama u ovoj godini, ne prestajemo sa razmišljanjem da li je uspeh to što sa svojih 36 godina igra finale jednog od najvećih takmičenja ili to što će od sutra biti svetski broj jedan i to kao jedan od najstarijih kojima je to pošlo za rukom.
Zaključujem da je krajnji uspeh pojam koji je individualni za svakoga od nas I svako mu daje sopstveni značaj i raznolikost. Ipak, ne mogu da se otrgnem utisku da i pored svega toga ostaje univerzalna krilatica:
Počinjem da pišem objavu već ko zna koji put i nešto mi ne dozvoljava ni da počnem. To me iritira, jer jedan od postavljenih ciljeva jeste redovnije pisanje objava. Na kraju sam uspeo da nateram sebe da počnem da ostvarujem svoje ciljeve.
Ranije ostvareni ciljevi
Danas sam uživao u vožnji automobila. Ukazala mi se prilika da klijentu isporučim robu. Kako je službeni auto skoro ostao bez goriva, odlučio sam da iskoristim šansu i odem svojim autom.
Tako se osećam veći deo života. Kao da se čitav svet urotio protiv mene kako bi me slomio, a ja se ne dam. Stojim sam, poput tog jedra koje prkosi oluji.
Destinacija je krajnja oodrednica. A put kojim ideš je promena koju moraš napraviti kako bi postao ono što želiš i od sebe očekuješ. To je proces voljne promene ka boljoj budućnosti.
On me je vodio kroz čitav proces, ali kada sam već napravio grešku i počeo bez pripreme. To je česta pojava na Balkanu, da pomoć tražimo pošto smo uleteli u problem koji ne znamo kako da rešimo. Isto važi i za uputstvo za upotrebu.