Ciljevi kroz vreme
Vreme
Vreme prolazi
Ostvareni ciljevi
Planirani ciljevi

Inspiracija
Dopuna postignutog

Višestruki izvori prihoda

Idemo još bolje
Uspeh se vidi. Neuspeh se objašnjava. Izbor je tvoj!
Uspeh se vidi. Neuspeh se objašnjava. Izbor je tvoj!
Javu za sne, ja dao bih i sve što imam, al’ nemam njih!
Pored „to do“ liste i liste ciljeva koje treba ostvariti, samoinicijativno sam napravio i listu dostignuća za tekuću godinu.
Što je vreme više odmicalo, lista je bivala sve duža i duža. Ja sam bivao sve ponosniji i ponosniji na svoja „malena“ dostignuća.
Mora doći i period kada se moraš zadovoljiti i malim stvarima. A to su „sitnice“ koje daju pečat tvom životu.
Dodatni izazov bio je i očuvanje motivacije, kao i zdravog razuma.
Male stvari čine velike promene u životu.
Ako nešto odlažeš godinama, kada završiš, to više nije mala stvar.
Uspeo sam da uživam u šolji kafe, tople čokolade ili čaja. U samostalno napravljenom doručku za sebe i svoju porodicu.
Nekada moraš ostvariti male snove, kako bi mogao da sanjaš velike.
Neizmerno sam zahvalan na novim znanjima, saznanjima i iskustvima koje sam dodao u svoj portfolio kroz ovaj period za nama.
Uspeo sam! Objavio sam knjigu na KDP, Kindl direct publishing, Amazonov servis za digitalne knjige ili e-books. Najveći na svetu!
Rado ću pomoći svakome ko želi da se okuša u ovim vodama. Od ideje do realizacije.
Ne pati od toga da nisi postigao ništa u životu.
Svaka, pa i najmanja stvar te približava velikom krajnjem cilju, kao mozaik koji se sklapa podjednako od velikih i malih kockica.
A na kraju, bitna je zapravo ta, celokupna slika!
Uspeh se vidi
„Uspeh se vidi, neuspeh se objašnjava!“
I dok čekamo Đokovića da započne finale poslednjeg Grand Slama u ovoj godini, ne prestajemo sa razmišljanjem da li je uspeh to što sa svojih 36 godina igra finale jednog od najvećih takmičenja ili to što će od sutra biti svetski broj jedan i to kao jedan od najstarijih kojima je to pošlo za rukom.
Zaključujem da je krajnji uspeh pojam koji je individualni za svakoga od nas I svako mu daje sopstveni značaj i raznolikost. Ipak, ne mogu da se otrgnem utisku da i pored svega toga ostaje univerzalna krilatica:
Uspeh se vidi, neuspeh se objašnjava!
Šta možemo iz toga izvući mi, koji smo daleko od šampionske titule?
Samo hrabro i jako u nove pobede, uprkos izazovima! Šampioni to znaju!
Nisu bile presudne finansije, niti nedostatak majstora. Jednostavno sam odlučio da uradim to i avantura je počela.
Za sada sam uspeo da završim veliku većinu posla. Ostala je još samo dečija soba. To je svakako poduhvat sam po sebi, pa ću možda morati da to ostavom posle odmora koji se približava.
Slažem se da, usled nedostatka iskustva, nisam uradio valjanu pripremu za ovaj poduhvat. I da sam morao da angažuje mentora sa realnim iskustvom, kako bih anulirao početni promašaj, ali kada sam postavio izazov kroz ciljeve, stvar je legla na mesto i počela da napreduje.
Problemi često izgledaju nerešivi dok ne promenimo percepciju. Zato je obrazovanje važno, jer nam u kontrolisati uslovima pomaže da nađemo pravi način za rešavanje određenih zadataka. Takođe, nekonvencionalno razmišljanje može dovesti do dobrih rezultata.
Svestan sam da je on neophodan i nadasve potreban, jer ne možeš živeti u neuređenom i prljavom prostoru. Pored toga ima svoje higijenske i estetike razloge. A glavni razlog je taj što „pobednici nikada ne odustaju, a oni koji odustaju nikada nisu pobednici“.
Pobednici znaju zašto.
Saznao sam da je moj najbolji drug iz detinjstva dobio priliku da svoj rad nastavi u centrali kompanije u kojoj radi. Naporan rad se isplatio, naravno. I naravno da zaslužuje sve pohvale na unapređenju i uspehu. Samo što je centrala firme u Beču.
Ma koliko se trudili i ulagali sebe u nešto, dođe momenat kada shvatimo da, možda u datim okolnostima ili u ovom pkruženju, nikada nećemo uspeti u onome što smo naumili. To znači da moramo napraviti neku promenu, kako bismo ostvarili neke ciljeve kojima težimo ili neke želje koje želimo iznad svega.
Pričao je Novak Đoković o tome kada je pre par dana osvojio svoj 22. Gren Slem i 10. titulu na Australijan Openu.
Sećam se bezbrižnog detinjstva, klikera, autića i lutanja kroz komšijske bašte i njive. Sećam se razgovora i dosetki kraj starih teretnih vagona koji su stajali neupotrebljivi, poređani na sporednim kolosecima. Sećam se i najveće vatre koja je tu gorela i iskakanja vozova iz šina… Bilo je to vreme bezazlenosti i nevinosti. Onako kako to samo deca umeju.
Preko noći smo porasli. Život nas je stigao brže nego što smo mu se nadali. Iako ušuškani u detinji svet iz mašte, realnost je bila sveprisutna i nije se mogla nikako ignorisati. Nastupile su promene svega što nas je okruživalo.
Odjednom više nisi samo ti. Već si neko ko je odgovoran i za druge. Sve što radiš nosi ogromnu dozu odgovornosti zbog onih koji računaju na tebe i zavise od tebe. Porodica. Obaveze. Prilagođavanje različitim poslovnim okruženjima. Jurnjava za uspehom, čežnja za „dobrim starim vremenima.“
Stavio sam sve na kocku kada sam odlučio da pređem u Beograd. Nestala je podrška mojih roditelja. Finansije su mi bile u haosu. Morao sam na početku da plaćam i stan. Supruga nije radila, a prvo dete je već imalo skoro godinu dana. Bilo je teško, ali to je bio moj izbor.
I zato veruj u sebe i svoje izbore. Ako je neophodno da spakuješ kofere i odeš, uradi to. Ako veruješ da ćeš biti srećan na nekom drugom mestu, odi tamo. Ne dozvoli da ostane mrvica sumnje za neka dolazeća vremena.
Ako ćeš već kasnije da se kaješ, neka to bude zbog sopstvenih, a ne tuđih odluka. A isti uticaj, sa različitim ishodom po tvoj život, imaju i odluke koje doneseš i odluke koje ne doneseš.
Zato slobodno kreni napred bez izgovora!
Mojim drugovima od Aljaske do Australije! Gde god da ste!
Sinoć, nešto posle ponoći, srušila nam se jelka sama od sebe. Postolje nije izdržalo. To me je podsetilo da treba da napišem rekapitulacuju ove godine koja je na izmaku. A scena sa jelkom je, parafrazirano, baš nešto nalik ovoj godini.
Novi ukrasi, nove sijalice, nova nada. Trudili smo se da zaboravimo neslavno juče i verujemo u bolje sutra. I mic po mic, gradili smo svoj svet. Bilo je dosta izazova i poteškoća, ali je, na kraju, počelo sve da se uklapa. Sve je počelo da leže na svoje mesto i konačno da dobija smisao.
Baš kao i sve i život ima uspone i padove. Rekao bih da to važi i za novogodišnje jelke. Problem je počeo još prošle godine kada je jedan od nosača naprso na jednom mestu. To je nalik onom životnom problemu koji se pokaže minijaturnim i nebitnim, pre nego izađe u pravom svetlu. Naravno, reagovali smo tako što smo nosač zalepili, ali kao i svako iskustvo sa lepljenjem plastike i ovo se neslavno završilo.
I baš kao sa jelkom, koja je pala u ranim jutarnjim časovima 31.12., tako su i problemi krenuli da izlaze u zadnjim trenucima poslovne godine, kada im vreme nije. I zanimljivo je to da su, iako uredno sklanjani jedan po jedan, krenuli da izlaze na svetlost dana svi zajedno. Kao da su želeli da poruče da im je dosta svega. Da više ne žele da čekaju na rešavanje.
Supruga i ja smo ustali iz kreveta i pokušali da spasemo što se spasti može. Naravno da nismo uspeli. Tražili smo krivca u kućnom ljubimcu, nespretnom detetu, pa čak i u zemljotresu, kojeg naravno, nije bilo. Shvatili smo, ipak, greška je bila naša, jer nismo rešili problem kada je tek bio u nastajanju. Prošlogodišnje naprsnuće nosača je sada bio veliki lom na nekoliko delova koji više nije bilo moguće zalepiti ili popraviti. Skupili smo ukrase i odlučili da se rešavanjem problema pale jelke, ipak, pozabavimo ujutru. Ne kaže se badava „jutro je pametnije od večeri“.
Nismo odustali. Gotovih nosača je bilo dosta, ali uglavnom su dostupni na intrmernet prodajama koje šalju artikle brzom poštom. To znači da bi paket stigao tek sledeće godine. A čekanje iste bez jelke nije dolazilo u obzir.
Naš potencijal je beskonačan i bezgraničan, ali mu je potreban razlog da se aktivira. Načešće je taj razlog presvučen u problem i podseća na napor. To je ta prilika koju mnogi propuste, jer svi misle da je prilika svetla i blještava poput novogodišnje jelka, naravno ne ove naše pale, nego one iz izloga, lepe, okićene i prepune šarenih lampiona. Nažalost, u praksi to baš i nije tako.
Tako je i sa poslovnim problemima. Tu su da od nas izvuku naš maksimum, ali i da odrede budući tok događaja. Naša sudbina je u našim rukama, ako preuzmemo kontrolu i onda kada nas zadese sve nedaće sveta. To, na kraju, ne mora da znači nešto loše čak, u mnogim slučajevima, je to ona pokretačka snaga koja nas gura napred.
Iskoristi je na najbolji mogući način!
U to ime, Srećnu Novu Godinu i Božićne praznike želi ti tim Trikoviprodaje.com
Uzeo sam prekopotrebni odmor i otišao sa porodicom na letovanje. Nije me dugo držalo to da ništa ne radim i odmaram u onom punom smislu. Nisam navikao na to, a nisu ni moji kupci. Shvatam lagano da firmu čine sposobni ljudi koji mogu da se dopunjavaju. Ja to nisam uspeo da izgradim.
Tragao sam za delovima svog tima i za sada sam uspeo da nađem magacionera koji radi pola radnog vremena. Sve ostalo je na meni. Čak i kada odem na odmor moram aktivno da radim, kako bih ispunio očekivanja svojih kupaca. To znači da moram da radim prodaju, nabavku, uvoz, carinjenje, plaćanje računa i ko zna šta sve još, kako bih završio samo ono neophodno.
Sve se svodi na to da li ulažeš u imovinu (ono što donosi novac) ili u obaveze (ono što odnosi novac). Za sada sam ulagao u proširivanje asortimana i to da svoje kontakte učinim profitabilnim. Sada dolazi trenutak da pojačam svoj tim. Vreme je da uložim u ljude. Jer kompaniju čine ljudi. A uspešnu kompaniju čine uspešni pojedinci.
Dovoljno dugo imam problema sa poslovnim samopouzdanjem, da je konačno došao red i time da se pozabavim. Jednostavno da verujem u to da radim pravu stvar i nastavim tako dok se ne pokaže kao istina i za druge.
Dovoljno iskustva i znanja imam i vreme je da počnem. Nikada nije vreme da se donesu teške odluke, ali nekada moraš. Što pre to učiniš, imaćeš više vremena da ispraviš greške.
Trebalo bi da redefinišem svoje ciljeve. Neke sam od njih ostvario, a na nekim još uvek radim. Mada, sada sam prelistao neke stare napisane (zapravo iskucane u telefonu) ciljeve i ukapirao da to baš i nije tako.
Ovo što sledi je jedna od listi koju držim u telefonu, pa može poslužiti kao primer rekapitulacije.
„Onda kada je želja za pobedom veća nego strah od poraza, imate šansu. Niko ne pobeđuje uplašen.“
Opet da napomenem, ovo su neki moji ciljevi, pokretači i motivatori. Potpuni je uredu da se niko ne složi sa tim i potpuno je uredu da se složi. Svakako savetujem da svako napravi svoju listu koju može da ažurira na nedeljnoj bazi.
Svako treba da koristi ono što smatra najboljim za sebe. Akcenat je da radi na sebi. Samo pisanje ciljeva i detaljno planiranje neće dati nikakve rezultate ako ne preduzmeš akciju. Mnoge sjajne ideje, ciljevi i planovi su propali zbog nedostatka akcije. Ne dozvoli da se to dogodi i tebi.
Redefiniši se odmah!