Објављено дана

Društvene mreže, oslobođenje

Društvene mreže i društvo

Društvene mreže, preterivanje

Jučerašnja dva posta podstakla su me da malo više vremena trošim na svari koje mi prijaju, a mnogo manje vremena trošim na društvenim mrežama i na stavri koje mi ne prijaju.

Proveo sam, juče i danas, ukupno 7 minuta na svim društvenim mrežama koje koristim. I to samo u marketinškom smislu. Podelio sam linkove sa novim člancima i pripremio objave koje najavljuju jedno novo poslovno partnerstvo.

Da li je potrebna promena?

Promenio sam svoj način ponašanja. Počeo sam da trošim previše vremena na nebitne stvari. To je dosta uticalo na moj život. Prestao sam da budem oštar, zanimljiv i inzrogantan. Komunikacija je počela da mi se svodi na pokazivanje slike sa neke od društvenih mreža. 

To je počelo da remeti moje socijalne odnose sa drugim osobama, uključujući i sa mojojm porodicom. A postalo je loše i za sve druge aktivnosti.

Odlučio sam da to promenim.

Povratak u realnost bez društvene mreže

Vratio sam se razgovoru sa ljudima. Umesto besciljnog listanja i čitanja tuđih objava, vratio sam se na čitanje knjiga i novinskih članaka na teme koje me iskreno zanimaju – biznis, uspeh, samostalna kompanija, pravljenje profita i slično. Sve ono što ne možeš pronaći na društvenim mrežama.

Čak smo supruga i ja počeli da pratimo neku seriju koju smo ranije gledali.

Odjednom, bilo je vremena za sve. A i ona svakodnevna nepotrebna nervoza, krenula je lagano da isčezava. Osećam se oslobođenim. Ipak, navukao sam se i sada kao svaki zavisnik tražim razloge da se vratim. Kao da pogledam nešto o nekome, samo da proverim mail, vremwnsku prognozu i lagano se vraćam na staro.

Društvene mreže uzvraćaju udsrac

Ali, pokazao sam svoj čvrst karakter i počeo voljno da se borim protiv toga. Trudim se da vreme pred ekranom svedem na minimum, a i kada ga bude da ono služi mojim ciljevima. Ne postoji bolji način za to nego pisanje na blogu.

Zato, pre nego odlučiš da uđeš na neku od društvenih mreža, zapitaj se da li je to korisno za tvoje ciljeve. Ukoliko nije, nemoj se prijavljivati. Postoje mnovo načina da se utroši vreme, a besciljno skrolovanje „đubreta“ po društvenim mrežama je kontraproduktivno.

Društvene mreže i alternativa

Postoji toliko knjiga, članaka, klipova, serija i poučnih filmova koje možeš pogledati. Takođe, oko tebe su ljudi željni žive komverzacije i prostog razgovora. 

Ovo nije borba protiv društvenih mreža. One imanu svoju svrhu i potrebu i dobro je što su tu. Ali kao i sa svim drugim, preterivanje može da škodi mnogo više nego što može da koristi.

    Potpis autoraDragan Jovanović – Monogram
Објављено дана

Nastavak jučerašnjeg posta

Poginuo sam danas od posla. Spremio sam sedam paketa robe za različite kupce. Primio 450kg robe, sam istovario i zaprimio u magacin. Čisto podsećanje kada nešto ne ide, pa ne ide, pa ne ide i onda krene. Jednostavno je uvek tako. Nekada sija Sunce, a nekada pada kiša. Ni jedno ni drugo nisu generalno ni loše ni dobro, zavisi od količine i intenziteta. Umerenost u svemu.

Tako da uvek bodrim sebe, a savetujem druge da izdrže i kada ne ide. Tada se pravi razlika. Jer svaki dobitak tokom tog perioda je neverovatan vetar u leđa u onim momentima kada krene. Moment sile je čudo.

Kada ide, pojačaj. Kada ne ide pojačaj.

Uvek možeš da sediš i kukaš, ali ne dozvoli da ti to ikada bude jedina opcija.

Објављено дана

Kao Klark Kent

Prošao je ponedeljak. Nivo zadovoljstva – promenjivo.

Dan je počeo turbulentno i vrteo se tako tokom većeg dela obdanice. Smenjivale su se dobre i loše i loše sekvence. Prosto poželim da nekada prevagu odnesu one dobre.

Nekad prosto pomislim da sam perfekcionista i tražim previše. Nekada ni perfektno nije dovoljno dobro. Ali danas sam odlučio da isključim tu svoju šizofreniju i prepustim se uživanju.

Bilo je trenutaka kada sam mislio da razbijem čini i vratim se na fabrička podešavanja, ali sav posao koji je trebalo uraditi, držao me je podalje od svega, pa i od perfekcionizma. Jednostavno, bio sam zadovoljan da sve stignem da uradim, nije moralo da bude perfektno.

I tako, bam niotkuda, dan se završio mnogo bolje nego što sam mogao i da pretpostavim. Otišla je roba, platili su dužnici, stigle su nove porudžbine, rešili smo se i mi naših dugova. Dan za poželeti!

Pa čemu onda nervoza i nezadovoljsto? Verovatno iz potrebe da imam kontrolu nad svim sverama života. A znam da je daleko od toga. U svim delovima treba još dosta da bi bilo polusavršeno ili makar uigrano. Još uvek tu i tamo škripi, ali to je život i upravo tako i treba da bude.

Nikoga nije ubilo malo škripe ili neuigranosti. A znam mnoge koje je ubio stres pokušavajući da uhvate konce i grčevito drže sve pod kontrolom. Zato sam rešio da se opustim. Povremeno je to potrebno. Pustiti stvari da se reše same od sebe.

Iako često mislimo da smo Supermeni, ponekad je potrebno da budemo i ljudi. To čak i Supermen zna, inače se nikada ne bi maskirao u Klark Kenta.

Za nove pobede, za nove radosti i nove životne prilike. Dopusti sebi trenutak predaha. Uradi ono što moraš. Nemoj prebacivati sebi zbog onoga što nisi.

Stavi svoje cvike i skini svoj super kostim. Budi malo čovek!

Danas!

Објављено дана

Pablo, posvećeni genije

Pročitao sam članak o Picassu u časopisy Nacionalna geografija. Odličan članak i topla preporuka da nabaviš svoj broj, bilo u papiru, bilo u digitalnom obliku.

Dok sam čitao članak, fascinirao me je podatak da je Picasso u svom životu stvorio preko 50.000 različitih umetničkih dela. Pri tome je menjao stilove, materijale, medije, žene, ljubavnice, ali i svet oko sebe.

Da li su dela odraz njegovog genijalnog uma ili iskrivljene stvarnosti u kojoj je živeo, nije relevantno za ono što želim da kažem. Delo, i po mom mišljenju, genijalno, ostavio bih ovog puta po strani. Vratiću se na količinu.

Preko devedeset godina života i osamdeset godina stvaralaštva, ipak opus od 50.000 dela je neverovatan. To je 625 dela u proseku godišnje, što znači da je dnevno radio dva ili više dela! Svakog dana od svoje osme godine pa do svoje smrti! Neverovatno!

Iako se nekome njegov stil ne sviđa, ima drugačije mišljenje o unetnosti ili stvaralaštvu, ne možeš ostati ravnodušan pred tolikim brojem dela.

Meni je teško da imam ritam od jednog objavljenog posta dnevno. Ok, ja se primarno bavim drugim poslovima koji okupiraju moje vreme, ali i sam kapiram da je to više izgovor nego realno stanje. U svakom slučaju, svi veliki ljudi su postali veliki tako što su radili ono što vole ili ono u čemu su dobri NEPRESTANO! Svakog dana, svakim delom svog bića, posvećeni su svojoj strasti. Njihov posao je davno prerastao okvire posla. Strast je forma koja bolje objašnjava njihov odnos ka radu.

Sumnjam da je Picassa iko mogao da natera da uradi tolika dela, osim njega samog. Isto je i sa tobom! Niko tebe ne može naterati da uradiš išta osim tebe samog. Niko te neće naterati da pročitaš knjigu, završiš školu, naslikaš sliku ili postaneš vrhunski sportista. To moraš sam!

„Kada sam bio dete, majka mi je rekla:“Ako postaneš vojnik, bićeš general. Ako postaneš sveštenik, završićeš kao papa!“ Umesto toga, ja sam bio slikar i postao sam Pikaso.“ Pablo Picasso

 

Настави са читањем Pablo, posvećeni genije

Објављено дана

Rad vikendom

Da li je potreban rad vikendom?

Sedim. Sređuje utiske od prošle nedelje. Radim, iako znam da je subota. I nije mi teško. Zato što je rad vikendom ulaganje u budućnost.

Konačno mi je objavljena knjiga na novinarnica.net. To je dokaz da se rad isplati.

Šta ja rad-im vikendom?

Sada koristim šansu da sredim neke kontakte koje sam ostvario. Bio je sajam građevine, ali ima i kontakata koje sam ostvario obilaskom. Nisam uspeo tokom nedelje da ih obradim, pa sam uzeo produženi petak. Kako stvari stoje, moraću nešto da uradim i sutra. Ne vidim rad kao nešto loše, pa čak i kada pada nedeljom.

Vikend motivacija

Čvrsto verujem da svako treba da radi onda kada ima potrebu za radom. Ipak, znam da je realnost drugačija. Zato profesionalci rade i onda kada to ne žele. Razlike se prave i rezultati se ostvaruju baš tada.

Ja razumem svakodnevne male razlike koje daju ogromne rezultate kada se na kraju saberu. „Ako svakog dana uradiš malu stvar ka svom cilju, na kraju možeš da osvariš i najveći cilj.“

Zauzetost ili rad?

Ipak, zauzetost ima i svoju cenu. Ne stižem puno toga što bih želeo. Npr. pisanje ili čitanje, odmor,  i ko zna koliko još stavri. Ipak, postoji plan, a ja volim da se drćim plana kako bih ostvario svoje ciljeve. Zbog toga sam spreman na povremene žrtve. Napominjem: POVREMENE!

Slobodno vreme

Svi mi smo ljudi od krvi i mesa i uvek želimo više i bolje od sebe. Ali moramo znati da postavimo granice. Vikend je vreme za porodicu i odmor. Povremeni rad može povećati učinak, ali ako počnemo samo da radimo poraz je neminovan. Nestaće porodica, podrška, odmor i motivacija. A to je pogubno i za nas i za posao! Zato rad vikendom mora da bude povremen i svrsishodan. Ako pređemo granicu, možda nikada nećemo moči da se vratimo u normalu.

Lep vikend!

Trikoviprodaje.com