Dok sam u fokusu
Odmor

Ne brzaj
Gubitak fokusa
Multitasking na neko vreme
Bolje je delegiranje
Svi sve ne!

Napisao sam i knjigu o tome koju možeš skinuti klikom na sliku ispod:
Koga moraš da kitiš, kiti. Koga moraš da mitiš miti. Koga moraš da lažeš, nemoj da mu kažeš!
Nema povlačenja, nema predaje!
Ostani pribran u svakoj situaciji. Ništa nije izgubljeno dok je glava na ramenima!
Kada ide pojačaj! Kada ne ide, pojačaj!
Često su mi ove reči bile jedina vodilja u životu. Često su mi samo one davale snagu da se izranjavan i izblatnjavan podignem i nastavim dalje.
Zašto?
Jer ne možeš nazad. Nazad više ne postoji! Napred je tvoj put!
Svakako, srećan bio „početak“.
Veruj u sebe! To je jedini garant uspeha!
Saznao sam da je moj najbolji drug iz detinjstva dobio priliku da svoj rad nastavi u centrali kompanije u kojoj radi. Naporan rad se isplatio, naravno. I naravno da zaslužuje sve pohvale na unapređenju i uspehu. Samo što je centrala firme u Beču.
Ma koliko se trudili i ulagali sebe u nešto, dođe momenat kada shvatimo da, možda u datim okolnostima ili u ovom pkruženju, nikada nećemo uspeti u onome što smo naumili. To znači da moramo napraviti neku promenu, kako bismo ostvarili neke ciljeve kojima težimo ili neke želje koje želimo iznad svega.
Pričao je Novak Đoković o tome kada je pre par dana osvojio svoj 22. Gren Slem i 10. titulu na Australijan Openu.
Sećam se bezbrižnog detinjstva, klikera, autića i lutanja kroz komšijske bašte i njive. Sećam se razgovora i dosetki kraj starih teretnih vagona koji su stajali neupotrebljivi, poređani na sporednim kolosecima. Sećam se i najveće vatre koja je tu gorela i iskakanja vozova iz šina… Bilo je to vreme bezazlenosti i nevinosti. Onako kako to samo deca umeju.
Preko noći smo porasli. Život nas je stigao brže nego što smo mu se nadali. Iako ušuškani u detinji svet iz mašte, realnost je bila sveprisutna i nije se mogla nikako ignorisati. Nastupile su promene svega što nas je okruživalo.
Odjednom više nisi samo ti. Već si neko ko je odgovoran i za druge. Sve što radiš nosi ogromnu dozu odgovornosti zbog onih koji računaju na tebe i zavise od tebe. Porodica. Obaveze. Prilagođavanje različitim poslovnim okruženjima. Jurnjava za uspehom, čežnja za „dobrim starim vremenima.“
Stavio sam sve na kocku kada sam odlučio da pređem u Beograd. Nestala je podrška mojih roditelja. Finansije su mi bile u haosu. Morao sam na početku da plaćam i stan. Supruga nije radila, a prvo dete je već imalo skoro godinu dana. Bilo je teško, ali to je bio moj izbor.
I zato veruj u sebe i svoje izbore. Ako je neophodno da spakuješ kofere i odeš, uradi to. Ako veruješ da ćeš biti srećan na nekom drugom mestu, odi tamo. Ne dozvoli da ostane mrvica sumnje za neka dolazeća vremena.
Ako ćeš već kasnije da se kaješ, neka to bude zbog sopstvenih, a ne tuđih odluka. A isti uticaj, sa različitim ishodom po tvoj život, imaju i odluke koje doneseš i odluke koje ne doneseš.
Zato slobodno kreni napred bez izgovora!
Mojim drugovima od Aljaske do Australije! Gde god da ste!
Uzeo sam prekopotrebni odmor i otišao sa porodicom na letovanje. Nije me dugo držalo to da ništa ne radim i odmaram u onom punom smislu. Nisam navikao na to, a nisu ni moji kupci. Shvatam lagano da firmu čine sposobni ljudi koji mogu da se dopunjavaju. Ja to nisam uspeo da izgradim.
Tragao sam za delovima svog tima i za sada sam uspeo da nađem magacionera koji radi pola radnog vremena. Sve ostalo je na meni. Čak i kada odem na odmor moram aktivno da radim, kako bih ispunio očekivanja svojih kupaca. To znači da moram da radim prodaju, nabavku, uvoz, carinjenje, plaćanje računa i ko zna šta sve još, kako bih završio samo ono neophodno.
Sve se svodi na to da li ulažeš u imovinu (ono što donosi novac) ili u obaveze (ono što odnosi novac). Za sada sam ulagao u proširivanje asortimana i to da svoje kontakte učinim profitabilnim. Sada dolazi trenutak da pojačam svoj tim. Vreme je da uložim u ljude. Jer kompaniju čine ljudi. A uspešnu kompaniju čine uspešni pojedinci.
Dovoljno dugo imam problema sa poslovnim samopouzdanjem, da je konačno došao red i time da se pozabavim. Jednostavno da verujem u to da radim pravu stvar i nastavim tako dok se ne pokaže kao istina i za druge.
Dovoljno iskustva i znanja imam i vreme je da počnem. Nikada nije vreme da se donesu teške odluke, ali nekada moraš. Što pre to učiniš, imaćeš više vremena da ispraviš greške.
Težak dan. Težak mesec, godina, život.
Za one koji ne broje, skoro smo pojeli pola godine 2022. Nije to strašno ako smo uradili nešto pametno. A da li jesmo? Znam neke koji jesu i do pre par sati, verovao sam da sam i ja jedan od njih. A onda se sve okrenulo.
Jedva sam ostao na nogama. Poljuljalo se sve u šta sam godinama verovao i ulagao. Posumljao sam u sebe, ali onako zaistinski.
A sumnja nikada nije dobra. Pogotovu kada posumnjaš u sebe. Argumenti drugih deluju ubedljivo i stvarno. A da li ih zapravo ima? Da li je moja pozicija loša ili je to projekcija pozicije nekoga drugog? Da li je neko blefirao? I zašto?
Roje mi se misli kao košnica. Preispitujem svaki mogući potez koji sam do sada povukao. Sabiram se i oduzimam. Proveravam svaki mogući scenario. Raspao sam se na komade. Nema me, nestao sam. I sastavio sam se, ponovo.
Znam odgovor, ali ga se plašim. Znam gde grešim i kako da popravim. U životu, kao i u prodaji, postoji rešenje za sve. Neka rešenja nisu lepa, neka nisu zgodna, ali postoje. Bezizlaznost je samo privid našeg uma koji je izložen pritisku.
Čak i sada mi na pamet pada reklama vrhunskog proizvođača satova: „Don’t crack under pressure!“
Moj mozak radi 2000 na sat. Generiše ideje. Na pamet mi pada brzi obilazak 100 kupaca. Uvek kada u prodaji ne ide, setim se ove tehnike. Sada imam problem i ova tehnika zvuči zapanjujuće svrsishodno. I neophodno. Razgovor sa 100 ljudi će iznedriti mnogo toga, možda ne rešenje problema u kom sam se našao, ali nešto novo hoće.
To je ono što je potrebno da me trgne i vrati poljuljano samopouzdanje. Koliko god da je teško ili da je velika prepreka, jednostavne stvari jednostavno daju najbolje rezultate. Dovoljno je primiriti misli i usmeriti ih na nešto drugo. Fokusiraj se!
Ne možeš prodati svima, ne možeš usrećiti svakoga, ali to i nije cilj. Cilj je izaći iz tunela i nastaviti život dalje.
„I prodaja se uvek desi, ili kupcu prodaš robu ili kupiš njegovo NE.“
„Sa ovim ljudima ti nemaš ništa
jer odavno su te prodali,
svi oni rastu jako brzo
i onda smešan si im ti.
Ceo svet se pokreće brzo
a ti stojis snažno k’o pre
oni neće shvatiti nikad,
zasto ćes uvek reci ne.
Ne, ne, ja neću postati novi
ja ću uvek biti k’o pre
ja svoj ponos prodati neću
ja ću uvek reci ne.
Sa tim ljudima ti nemaš ništa
jer prodali su svoje sne
svi su oni prerasli tebe
a ti si ostao isti k’o pre.
I dok sedis sa flašom u ruci
lome ti se misli sve
ipak shvatas da oni ne žele
da budu isti kao pre!“
Ritam Nereda, NE
Nisam siguran da li su moji tekstovi nedostajali nekome, ali sam siguran da je meni nedostajalo pisanje. Brojne obaveze, koje su se ovih dana umnožile, nisu izgovor za ne pisanje.
Kada ti je do nečega stalo, nađeš vreme za to. Iako mi je do pisanja mi neizmerno stalo, činjenica je da sam, u zadnje vreme bio malo posvećen tome. Iako sam malo „tanak“ sa vremenom, to nije bio pravi razlog za ne pisanja.
Napominjem da je ovo peti biznis koji sam pokrenuo. Od predhodnih četiri opstala je samo konsalting agencija, mada se postavlja pitanje njene rentabilnosti. Izgleda da će se i ona utopiti u novi biznis. Ostalih tri su ugašeni. To je valjda cena iskustva.
Dajem sve od sebe da ostvarim svoje ciljeve koje sam postavio ispred sebe davnih dana. I uredno sam ih napisao na papir. Jedan od njih je i pokretanje i razvijanje sopstvenog profitabilnog biznisa od koga možemo normalno da živimo moja porodica i ja.
Moj život je prošao kroz mnogo faza i neprekidno se menja. Isto tako i moj biznis i moj odnos prema njemu. Nikada nije u potpunosti onakav kakvim ga zamišljam. Uvek ima neke nedoslednosti ili nedorečenosti.
Zapravo, puno toga ne izgleda onako kako ja to želim. Previše svakodnevnih obaveza koje zahtevaju moje prisustvo i moje odluke. To me čini razdražljivim, besnim i umornim. Čini mi se da nemam vremena ni za šta. Ali to je deo cene koji moraš unapred da platiš, kako bi ostvario svoj cilj.
Nervozu mi pojačavaju praznici pred nama, koji će biti enorman izdatak, kao i januar koji je pun rođendana i dodatnih troškova. A ljudi obilaze markete i prodavnice kao da sutra ne postoji.
Svako od nas zna šta i u kom trenutku treba da radi kako bi popravio svoju situaciju. Ipak, velika većina nas jednostavno to ne radi. U mom slučaju je rešenje problema poseta kupaca u što većem broju, ali neumorne obaveze, papiri i neophodna bitokratija mi nedozvoljavaju da radim ono što znam da treba. I ono što će doneti tražene rezultate.
Znam da se pola januara ne radi, ali se pola januara radi. I zato napred.
Odštampao sam kalendare koje planiram da podelim svojim sadašnjim i budućim poslovnim saradnicima.
Imaću dobar razlog da obiđem sve njih. Naravno, uvek postoji dobar razlog za obilazak kupaca, ali ovi praznični obilasci sa poklonima su prosto nenametljivi, opušteni i prijatniji nego oni obični, svakodnevni.
Kreni još danas!
Mentor ili tim?
Jedino oružije koje imaš na raspolaganju je tvoj um. Sve što u umu možeš da zamisliš, možeš na javi i da ostvariš. Jedino vreme koje imaš je upravo sada. Prošlost je iza tebe, a budućnost tek pred tobom. Jedino kada možeš da deluješ je sada.
Knjiga je opomena da nekada moramo i da usporimo i odmorimo, kako bi mogli da nastavimo da dajemo svoj maksimum. Zato me nije bilo neko vreme na blogu. Pokušavao sam da sredim sopstveni život. Pretio je da se ponovo raspadne, kao mnogo puta do sada.
Tu pre svega mislim na nastavak studija, na ranije pokretanje sopstvenog biznisa, raniji ulazak u investiranje i ko zna šta još. Verovatno je lista preduga da stane u ovaj jedan post.
Kao i mnogi drugi moji savremenici i ja osećam težinu koju u slobodno vreme zovem nedovoljni uspeh. Shodno programu kojim smo izloženi od malena, mi smo završili školu, završili fakultet, zaposlili se, oženili se, dobili decu, ali i dalje imamo osećaj da smo poprilično neostvareni.
Retko gde ćemo naći formulu uspeha, a svuda je oko nas. Svakako, formula možda neće raditi za nas na način kako radi za druge. Ali to je i velika prednost, jer možemo izgraditi potpuno autentičan stil.
Pored svega navedenog, moraš se svakodnevno edukovati iz oblasti u kojoj si stručnjak. Time ne samo da ostaješ u igri, već možeš pronaći rešenje koji drugi nemaju i naplatiti ga onoliko koliko želiš. A to dalje vodi da, ako ti tako izabereš, možeš postati finansijiski nezavistan i suštinski slobodan, čak i mnogo pre nego što je to zacrtano opštim penzionim planom.
Ja se bavim prodajom i to je ono što želim da prenesem drugima. Kako da izgrade i poboljšaju svoje prodajne veštine. Ipak, pre toga, moram da izgradim sopstveni biznis na načelima koje zastupam, kako bih bio kvalifikovan da o tome pričam. Svako može naučiti tekst i reprodukovati ga, ali malo ljudi može da edukuje druge na bazi sopstvenog iskustva.
Svi smo svesni toga u našem društvu i svi smo nemoćni da nešto promenimo u sistemu. Zato ostaje jedino da promenimo sebe. Kako ne bi gubili dragoceno vreme da sami tražimo sva rešenja, jednostavnije je da pitamo i učimo od ljudi koji su problem koji imamo već odavno rešili. To možemo pomoću edukacije knjigama, videima, potkasrima i sl, ali je mnogo bolje i daje mnogo bolje rezultate kada imamo mentora.
Trošim previše energije za stvari koje su rešene godinama unazad. Radim pomoću štapa i kanapa, dosta grešim i vršim korekcije u hodu. S toga, ovo što radim više izgleda kao puko preživljavanje nego kao organizovan pohod. Jedina razlika je u timu ljudi koje imaš oko sebe. A profesionalci imaju tim. Najbolji koji mogu da kontrolišu. Takođe imaju i mentora koji ih prsti, nadzire i savetuje.
Moja današnja lekcija je posvećena mentorima i timovima. Svako ko želi uspeh mora u najkraćem mogućem roku da ima oba. I jako dobro znam da to izgleda nelogično, ali veruj mi da je tako. Nemaš dovoljno vremena da sve uradiš sam, sve naučiš sam i o svemu da brineš sam. A za to nema ni potrebe. Veliki uspeh je moguće ostvariti pomoću drugih ljudi, njihovog vremena, znanja i novca.
Neke stvari se ne mogu kupiti, ali se mogu platiti. Razmisli o tome, ako želiš da uspeš!
Sve se dešavalo skoro pa neverovatno. Kao kada u filmu žele nešto da prenaglase. Zakleo bih se da sam par scena sopstvenog života odgledao kao usporeni snimak.
Malerozni niz je počeo da se menja. Jedna mala pobeda, jedna završena stvar, jedna gotova situacija sa dobrim ishodom počela je da menja ostatak dana na bolje. Makar ono što je bilo u mojoj moći.
Krivo mi je što imam dosta ovakvih dana u toku godine, a ipak se nerviram kao da mi se prvi put dešava.
Zašto pišem o ovome?
Sve što je potrebno jeste ostati na istom kursu i raditi na tome da završiš ono što si planirao tog dana. Fokus i cilj. Zapravo, fokusiraj se samo ma svoj krajnji cilj, a delaj korak po korak. Svaka pobeda se broji, ma koliko mala i nebitna bila (našao si parking mesto, stigao na vreme na sastanak, pronašao maramicu kada ti treba…) sve su one tu da te ohrabre da nastaviš dalje. Na pravom si putu.
Biće loših dana. Biće gorih dana! Biće i ovakvih da poželiš da se nisi ni rodio! Ali, ma koliko da je dan loš, u njemu ima nečeg dobrog – pogled žene koju voliš, osmeh zadovoljnog deteta, mala neprimetna pobeda… Biće ti dovoljni da nastaviš dalje.
A zbog čega?
„Ako je problem rešiv, ne treba se nervirati! Ako je problem ne rešiv, ne vredi se nervirati!“
Nadam se da će neko od vas ovo prihvatiti kao sopstvenu mantru! Siguran sam da ja hoću!