Odlučio sam
Oluja odluke
Faza pre odluke

Prvo pospremi sopstveno dvorište

Nijedna odluka nije laka

Sumnja u odluku
Moj put
Rutina

Odluči odmah! Kreni!
Odluči odmah! Kreni!
Tako se osećam veći deo života. Kao da se čitav svet urotio protiv mene kako bi me slomio, a ja se ne dam. Stojim sam, poput tog jedra koje prkosi oluji.
Destinacija je krajnja oodrednica. A put kojim ideš je promena koju moraš napraviti kako bi postao ono što želiš i od sebe očekuješ. To je proces voljne promene ka boljoj budućnosti.
Uživaj u putovanju!
Deset minuta u pripremi štedi sat vremena u radu. Brajan Trejsi
On me je vodio kroz čitav proces, ali kada sam već napravio grešku i počeo bez pripreme. To je česta pojava na Balkanu, da pomoć tražimo pošto smo uleteli u problem koji ne znamo kako da rešimo. Isto važi i za uputstvo za upotrebu.
Promeni loše navike, što pre.
Većinu stvari za efikasnije trošenje vremena sam obradio u knjizi koju možete skinuti klikom na fotografiju ispod!
Opširnije o ovim tehnikama možete pronaći u knjizi Upravljanje sopstvenim vremenom. Link za skidanje knjige možete naći OVDE.
Zato planiraj vreme u skladu sa realnim mogućnostima!
Svakako, to je već priča o prioritetima, a o tome će biti više reči u nekoj od narednih objava.
„Ako ne znaš kuda ideš, svaki put će te odvesti tamo!“ Luis Kerol, Alisa u zemlji čuda
„Ja to mogu!.“
Sva rešenja su već pronađena. Naše je da to prihvatimo i primenimo.
„Lanac je jak onoliko koliko je slaba njegova najslabija karika.“
Ne dozvoli da ti budeš ta karika. Nikada.
Saznao sam da je moj najbolji drug iz detinjstva dobio priliku da svoj rad nastavi u centrali kompanije u kojoj radi. Naporan rad se isplatio, naravno. I naravno da zaslužuje sve pohvale na unapređenju i uspehu. Samo što je centrala firme u Beču.
Ma koliko se trudili i ulagali sebe u nešto, dođe momenat kada shvatimo da, možda u datim okolnostima ili u ovom pkruženju, nikada nećemo uspeti u onome što smo naumili. To znači da moramo napraviti neku promenu, kako bismo ostvarili neke ciljeve kojima težimo ili neke želje koje želimo iznad svega.
Pričao je Novak Đoković o tome kada je pre par dana osvojio svoj 22. Gren Slem i 10. titulu na Australijan Openu.
Sećam se bezbrižnog detinjstva, klikera, autića i lutanja kroz komšijske bašte i njive. Sećam se razgovora i dosetki kraj starih teretnih vagona koji su stajali neupotrebljivi, poređani na sporednim kolosecima. Sećam se i najveće vatre koja je tu gorela i iskakanja vozova iz šina… Bilo je to vreme bezazlenosti i nevinosti. Onako kako to samo deca umeju.
Preko noći smo porasli. Život nas je stigao brže nego što smo mu se nadali. Iako ušuškani u detinji svet iz mašte, realnost je bila sveprisutna i nije se mogla nikako ignorisati. Nastupile su promene svega što nas je okruživalo.
Odjednom više nisi samo ti. Već si neko ko je odgovoran i za druge. Sve što radiš nosi ogromnu dozu odgovornosti zbog onih koji računaju na tebe i zavise od tebe. Porodica. Obaveze. Prilagođavanje različitim poslovnim okruženjima. Jurnjava za uspehom, čežnja za „dobrim starim vremenima.“
Stavio sam sve na kocku kada sam odlučio da pređem u Beograd. Nestala je podrška mojih roditelja. Finansije su mi bile u haosu. Morao sam na početku da plaćam i stan. Supruga nije radila, a prvo dete je već imalo skoro godinu dana. Bilo je teško, ali to je bio moj izbor.
I zato veruj u sebe i svoje izbore. Ako je neophodno da spakuješ kofere i odeš, uradi to. Ako veruješ da ćeš biti srećan na nekom drugom mestu, odi tamo. Ne dozvoli da ostane mrvica sumnje za neka dolazeća vremena.
Ako ćeš već kasnije da se kaješ, neka to bude zbog sopstvenih, a ne tuđih odluka. A isti uticaj, sa različitim ishodom po tvoj život, imaju i odluke koje doneseš i odluke koje ne doneseš.
Zato slobodno kreni napred bez izgovora!
Mojim drugovima od Aljaske do Australije! Gde god da ste!
Sinoć, nešto posle ponoći, srušila nam se jelka sama od sebe. Postolje nije izdržalo. To me je podsetilo da treba da napišem rekapitulacuju ove godine koja je na izmaku. A scena sa jelkom je, parafrazirano, baš nešto nalik ovoj godini.
Novi ukrasi, nove sijalice, nova nada. Trudili smo se da zaboravimo neslavno juče i verujemo u bolje sutra. I mic po mic, gradili smo svoj svet. Bilo je dosta izazova i poteškoća, ali je, na kraju, počelo sve da se uklapa. Sve je počelo da leže na svoje mesto i konačno da dobija smisao.
Baš kao i sve i život ima uspone i padove. Rekao bih da to važi i za novogodišnje jelke. Problem je počeo još prošle godine kada je jedan od nosača naprso na jednom mestu. To je nalik onom životnom problemu koji se pokaže minijaturnim i nebitnim, pre nego izađe u pravom svetlu. Naravno, reagovali smo tako što smo nosač zalepili, ali kao i svako iskustvo sa lepljenjem plastike i ovo se neslavno završilo.
I baš kao sa jelkom, koja je pala u ranim jutarnjim časovima 31.12., tako su i problemi krenuli da izlaze u zadnjim trenucima poslovne godine, kada im vreme nije. I zanimljivo je to da su, iako uredno sklanjani jedan po jedan, krenuli da izlaze na svetlost dana svi zajedno. Kao da su želeli da poruče da im je dosta svega. Da više ne žele da čekaju na rešavanje.
Supruga i ja smo ustali iz kreveta i pokušali da spasemo što se spasti može. Naravno da nismo uspeli. Tražili smo krivca u kućnom ljubimcu, nespretnom detetu, pa čak i u zemljotresu, kojeg naravno, nije bilo. Shvatili smo, ipak, greška je bila naša, jer nismo rešili problem kada je tek bio u nastajanju. Prošlogodišnje naprsnuće nosača je sada bio veliki lom na nekoliko delova koji više nije bilo moguće zalepiti ili popraviti. Skupili smo ukrase i odlučili da se rešavanjem problema pale jelke, ipak, pozabavimo ujutru. Ne kaže se badava „jutro je pametnije od večeri“.
Nismo odustali. Gotovih nosača je bilo dosta, ali uglavnom su dostupni na intrmernet prodajama koje šalju artikle brzom poštom. To znači da bi paket stigao tek sledeće godine. A čekanje iste bez jelke nije dolazilo u obzir.
Naš potencijal je beskonačan i bezgraničan, ali mu je potreban razlog da se aktivira. Načešće je taj razlog presvučen u problem i podseća na napor. To je ta prilika koju mnogi propuste, jer svi misle da je prilika svetla i blještava poput novogodišnje jelka, naravno ne ove naše pale, nego one iz izloga, lepe, okićene i prepune šarenih lampiona. Nažalost, u praksi to baš i nije tako.
Tako je i sa poslovnim problemima. Tu su da od nas izvuku naš maksimum, ali i da odrede budući tok događaja. Naša sudbina je u našim rukama, ako preuzmemo kontrolu i onda kada nas zadese sve nedaće sveta. To, na kraju, ne mora da znači nešto loše čak, u mnogim slučajevima, je to ona pokretačka snaga koja nas gura napred.
Iskoristi je na najbolji mogući način!
U to ime, Srećnu Novu Godinu i Božićne praznike želi ti tim Trikoviprodaje.com
Danas mi je poslednji dan odmora i onda kreće posao. Shodno organizaciji koju imam, bio sam prinuđen da deo poslova obavljam i tokom odmora. Što bi se reklo, nastavljam s poslom, ali će mi pogled biti mnogo, mnogo ružniji.
Ipak, možemo da promenimo ono što zavisi od nas samih. A to je naš posao, odnosi prema ljudima u poslovnoj i privatnoj sferi, kao i pristup. „Ako ne ide pojačaj. Ako ide, pojačaj!“ Dokazao je to na Vimbldonu pre par dana i veliki Novak Đoković koji je prosto dao gas i osvojio svoj 21. Grand Slam.
Šalu na stranu, ja sam rešio da pojačam i to odmah. Ako je potrebno, uložiću više napora i više vremena kako bih ostvario ono što želim. Posle nekih dešavanja, potpuno sam siguran da svako od nas može mnogo više od onoga što misli da može. Prosto smo napravljeni za više ciljeve. Fali nam samo malo samopouzdanja kako bi dosegli zvezde.
Čuda se dešavaju kada veruješ u njih, a veruješ onda kada ti najviše trebaju. I čuda se dogode. Opet ću pomenuti Đokovića koji je nešto slično i sam izjavio posle velike pobede. Njemu je titula na Vimbldonu došla u pravo vreme, meni je došao odmor. Obojica smo pronašli ono što smo mislili da smo izgubili – veru u samog sebe da možemo još mnogo više.
Plašim se i to je potpuno prirodno, jer je strah od nepoznatog urođeni strah. Sa njim se svi mi rađamo. Ali nikada ne bismo stigli ovoliko daleko da smo ostali paralizovani. Uvek je bilo potrebno samo da se pokrenemo, da napravimo taj korak ka napred. Da prosto delujemo!
Pokreni se! Nanišani metu. Povuci okidač danas!
Uzeo sam prekopotrebni odmor i otišao sa porodicom na letovanje. Nije me dugo držalo to da ništa ne radim i odmaram u onom punom smislu. Nisam navikao na to, a nisu ni moji kupci. Shvatam lagano da firmu čine sposobni ljudi koji mogu da se dopunjavaju. Ja to nisam uspeo da izgradim.
Tragao sam za delovima svog tima i za sada sam uspeo da nađem magacionera koji radi pola radnog vremena. Sve ostalo je na meni. Čak i kada odem na odmor moram aktivno da radim, kako bih ispunio očekivanja svojih kupaca. To znači da moram da radim prodaju, nabavku, uvoz, carinjenje, plaćanje računa i ko zna šta sve još, kako bih završio samo ono neophodno.
Sve se svodi na to da li ulažeš u imovinu (ono što donosi novac) ili u obaveze (ono što odnosi novac). Za sada sam ulagao u proširivanje asortimana i to da svoje kontakte učinim profitabilnim. Sada dolazi trenutak da pojačam svoj tim. Vreme je da uložim u ljude. Jer kompaniju čine ljudi. A uspešnu kompaniju čine uspešni pojedinci.
Dovoljno dugo imam problema sa poslovnim samopouzdanjem, da je konačno došao red i time da se pozabavim. Jednostavno da verujem u to da radim pravu stvar i nastavim tako dok se ne pokaže kao istina i za druge.
Dovoljno iskustva i znanja imam i vreme je da počnem. Nikada nije vreme da se donesu teške odluke, ali nekada moraš. Što pre to učiniš, imaćeš više vremena da ispraviš greške.
„Bila je noć Trinidadaska i oborena sedišta…“ Negde u glavi mi se vrti popularna pesma iz kultne predstave „Trinidad“.
Na TVu promiču scene iz nekih medicinskih serija, a meni se ne spava. Kasni espreso ponovo uzima danak.
Razapet između muzičke numere u glavi i (po mom mišljenju) „horor“ serija odlučujem da je najbolje da pustim neku objavu, jer nisam odavno.
Možda tvoj model biznisa nije dovoljno dobar, iako ulažeš ogromnu energiju i novac u njega. Možda za tvojim proizvodom ili uslugama nema dovoljno potražnje. Zato su potrebne sveže ideje. Njih donose novi ljudi koje upoznaješ. To ne znači da ove koje si upoznao treba da zapostaviš, ali povremeno provetravanje baze klijenata nije na odmet.
Tako je isto i sa proizvodima. Neke proizvode je potrebno izbaciti jer troše previše vremena i resursa. Nove proizvode treba pažljivo uvoditi kako ne bi narušili imidž ili poslovnu klimu kompanije. Ali ih treba uvoditi permanentno. To je osnov uspeha svake komapnije.
Znam dosta biznisa koji su krenuli od jedne ideje i završili na potpuno suprotnoj strani. Takođe, znam biznise koji su pametno proširivali asortiman i sada su tržišni lideri. Oni predstavljaju sinonim za rešavanje širokog spektra situacija kod kupaca različitih profila. Baš zato što su na vreme proširili svoj portfolio i mogu da ponude više opcija.
„Teoretski ljubav lepo zvuči….“
U svakom slučaju , zapeo sam. Ne uspevam da proširim ni svoj tim ni asortiman. Jedino mogu da nastavim sa brzim i posvećenim obilaskom starih i novih kupaca. To daje rešenje na dugoročnom planu. A i pruža mogućnost da kroz razgovor sa kupcima dobiješ informaciju šta i kako dalje.
Upravljanje vremenom mi postaje najvažnija veština koju koristim. Trudim se da u svakom trenutku radim na stvarima koje su najbitnije za mene i moj dalji razvoj. I naravno, one koje donose najviše profita. „Pažnja ide onom čemu se posvetimo.“ I zato se trudim da budem posvećen stvarima visoke vrednosti i visokog prioriteta.
Mnogi vide novac kao krvotok biznisa. Ipak, njegov nedostatak ne sme da bude prepreka u biznisu i njegovom proširivanju. Čak naprotiv. Nedostatak novca treba da bude ogromna motivacija u biznisu, jer svako pokreće biznis da zaradi novac.
Ako želiš da uspeh(a samim tim i novac) brže dođe, moraš brzo da otkriješ i razviješ veštine koje će ti omogućiti da brže napreduješ. „Radi na sebi. Tu uvek ima posla!“
Čitanje knjiga iz oblasti koja te zanima, posećivanje relevantnih seminara i slušanje audio knjiga ili potkasta u kolima, štedi vreme usavršavanja veština koje nam nedostaju da budemo lider u toj oblasti. Nekada, to mogu biti meseci i godine samo jednom idejom na koju naiđemo u knizi ili potkastu.
Otvori um za nove ideje i one će doći!
Težak dan. Težak mesec, godina, život.
Za one koji ne broje, skoro smo pojeli pola godine 2022. Nije to strašno ako smo uradili nešto pametno. A da li jesmo? Znam neke koji jesu i do pre par sati, verovao sam da sam i ja jedan od njih. A onda se sve okrenulo.
Jedva sam ostao na nogama. Poljuljalo se sve u šta sam godinama verovao i ulagao. Posumljao sam u sebe, ali onako zaistinski.
A sumnja nikada nije dobra. Pogotovu kada posumnjaš u sebe. Argumenti drugih deluju ubedljivo i stvarno. A da li ih zapravo ima? Da li je moja pozicija loša ili je to projekcija pozicije nekoga drugog? Da li je neko blefirao? I zašto?
Roje mi se misli kao košnica. Preispitujem svaki mogući potez koji sam do sada povukao. Sabiram se i oduzimam. Proveravam svaki mogući scenario. Raspao sam se na komade. Nema me, nestao sam. I sastavio sam se, ponovo.
Znam odgovor, ali ga se plašim. Znam gde grešim i kako da popravim. U životu, kao i u prodaji, postoji rešenje za sve. Neka rešenja nisu lepa, neka nisu zgodna, ali postoje. Bezizlaznost je samo privid našeg uma koji je izložen pritisku.
Čak i sada mi na pamet pada reklama vrhunskog proizvođača satova: „Don’t crack under pressure!“
Moj mozak radi 2000 na sat. Generiše ideje. Na pamet mi pada brzi obilazak 100 kupaca. Uvek kada u prodaji ne ide, setim se ove tehnike. Sada imam problem i ova tehnika zvuči zapanjujuće svrsishodno. I neophodno. Razgovor sa 100 ljudi će iznedriti mnogo toga, možda ne rešenje problema u kom sam se našao, ali nešto novo hoće.
To je ono što je potrebno da me trgne i vrati poljuljano samopouzdanje. Koliko god da je teško ili da je velika prepreka, jednostavne stvari jednostavno daju najbolje rezultate. Dovoljno je primiriti misli i usmeriti ih na nešto drugo. Fokusiraj se!
Ne možeš prodati svima, ne možeš usrećiti svakoga, ali to i nije cilj. Cilj je izaći iz tunela i nastaviti život dalje.
„I prodaja se uvek desi, ili kupcu prodaš robu ili kupiš njegovo NE.“
„Sa ovim ljudima ti nemaš ništa
jer odavno su te prodali,
svi oni rastu jako brzo
i onda smešan si im ti.
Ceo svet se pokreće brzo
a ti stojis snažno k’o pre
oni neće shvatiti nikad,
zasto ćes uvek reci ne.
Ne, ne, ja neću postati novi
ja ću uvek biti k’o pre
ja svoj ponos prodati neću
ja ću uvek reci ne.
Sa tim ljudima ti nemaš ništa
jer prodali su svoje sne
svi su oni prerasli tebe
a ti si ostao isti k’o pre.
I dok sedis sa flašom u ruci
lome ti se misli sve
ipak shvatas da oni ne žele
da budu isti kao pre!“
Ritam Nereda, NE