I dok čekamo Đokovića da započne finale poslednjeg Grand Slama u ovoj godini, ne prestajemo sa razmišljanjem da li je uspeh to što sa svojih 36 godina igra finale jednog od najvećih takmičenja ili to što će od sutra biti svetski broj jedan i to kao jedan od najstarijih kojima je to pošlo za rukom.
Zaključujem da je krajnji uspeh pojam koji je individualni za svakoga od nas I svako mu daje sopstveni značaj i raznolikost. Ipak, ne mogu da se otrgnem utisku da i pored svega toga ostaje univerzalna krilatica:
Počinjem da pišem objavu već ko zna koji put i nešto mi ne dozvoljava ni da počnem. To me iritira, jer jedan od postavljenih ciljeva jeste redovnije pisanje objava. Na kraju sam uspeo da nateram sebe da počnem da ostvarujem svoje ciljeve.
Ranije ostvareni ciljevi
Danas sam uživao u vožnji automobila. Ukazala mi se prilika da klijentu isporučim robu. Kako je službeni auto skoro ostao bez goriva, odlučio sam da iskoristim šansu i odem svojim autom.
Za sada sam uspeo da završim veliku većinu posla. Ostala je još samo dečija soba. To je svakako poduhvat sam po sebi, pa ću možda morati da to ostavom posle odmora koji se približava.
Slažem se da, usled nedostatka iskustva, nisam uradio valjanu pripremu za ovaj poduhvat. I da sam morao da angažuje mentora sa realnim iskustvom, kako bih anulirao početni promašaj, ali kada sam postavio izazov kroz ciljeve, stvar je legla na mesto i počela da napreduje.
Problemi često izgledaju nerešivi dok ne promenimo percepciju. Zato je obrazovanje važno, jer nam u kontrolisati uslovima pomaže da nađemo pravi način za rešavanje određenih zadataka. Takođe, nekonvencionalno razmišljanje može dovesti do dobrih rezultata.
Svestan sam da je on neophodan i nadasve potreban, jer ne možeš živeti u neuređenom i prljavom prostoru. Pored toga ima svoje higijenske i estetike razloge. A glavni razlog je taj što „pobednici nikada ne odustaju, a oni koji odustaju nikada nisu pobednici“.
Tako se osećam veći deo života. Kao da se čitav svet urotio protiv mene kako bi me slomio, a ja se ne dam. Stojim sam, poput tog jedra koje prkosi oluji.
Destinacija je krajnja oodrednica. A put kojim ideš je promena koju moraš napraviti kako bi postao ono što želiš i od sebe očekuješ. To je proces voljne promene ka boljoj budućnosti.
On me je vodio kroz čitav proces, ali kada sam već napravio grešku i počeo bez pripreme. To je česta pojava na Balkanu, da pomoć tražimo pošto smo uleteli u problem koji ne znamo kako da rešimo. Isto važi i za uputstvo za upotrebu.
Saznao sam da je moj najbolji drug iz detinjstva dobio priliku da svoj rad nastavi u centrali kompanije u kojoj radi. Naporan rad se isplatio, naravno. I naravno da zaslužuje sve pohvale na unapređenju i uspehu. Samo što je centrala firme u Beču.
Ma koliko se trudili i ulagali sebe u nešto, dođe momenat kada shvatimo da, možda u datim okolnostima ili u ovom pkruženju, nikada nećemo uspeti u onome što smo naumili. To znači da moramo napraviti neku promenu, kako bismo ostvarili neke ciljeve kojima težimo ili neke želje koje želimo iznad svega.
Sećam se bezbrižnog detinjstva, klikera, autića i lutanja kroz komšijske bašte i njive. Sećam se razgovora i dosetki kraj starih teretnih vagona koji su stajali neupotrebljivi, poređani na sporednim kolosecima. Sećam se i najveće vatre koja je tu gorela i iskakanja vozova iz šina… Bilo je to vreme bezazlenosti i nevinosti. Onako kako to samo deca umeju.
Preko noći smo porasli. Život nas je stigao brže nego što smo mu se nadali. Iako ušuškani u detinji svet iz mašte, realnost je bila sveprisutna i nije se mogla nikako ignorisati. Nastupile su promene svega što nas je okruživalo.
Odjednom više nisi samo ti. Već si neko ko je odgovoran i za druge. Sve što radiš nosi ogromnu dozu odgovornosti zbog onih koji računaju na tebe i zavise od tebe. Porodica. Obaveze. Prilagođavanje različitim poslovnim okruženjima. Jurnjava za uspehom, čežnja za „dobrim starim vremenima.“
Stavio sam sve na kocku kada sam odlučio da pređem u Beograd. Nestala je podrška mojih roditelja. Finansije su mi bile u haosu. Morao sam na početku da plaćam i stan. Supruga nije radila, a prvo dete je već imalo skoro godinu dana. Bilo je teško, ali to je bio moj izbor.
I zato veruj u sebe i svoje izbore. Ako je neophodno da spakuješ kofere i odeš, uradi to. Ako veruješ da ćeš biti srećan na nekom drugom mestu, odi tamo. Ne dozvoli da ostane mrvica sumnje za neka dolazeća vremena.
Ako ćeš već kasnije da se kaješ, neka to bude zbog sopstvenih, a ne tuđih odluka. A isti uticaj, sa različitim ishodom po tvoj život, imaju i odluke koje doneseš i odluke koje ne doneseš.
Staru godinu smo ispratili sa nešto manje entuzijazma nego inače. Moguće da je to samo moj lični osećaj podstaknut brojem godina koje imam, a možda delimično osećamo zebnju od nadolazećih vremena i događaja. Poučeni svakakvim iskustvom šta sve može da nas čeka, nekako smo se malo povukli i usidrili. Malo smo „zbili redove“.
Bilo da se radi o kupcima, porodici ili prijateljima, lični kontakt i posvećenost osobi prilikom kontakta je najbitnija stvar. Odmori, uživaj i posveti se sagovorniku. Pomiluj dete, suprugu, devojku… Daj mu na značaju, saslušaj sagovornika. Uživaj u momentu.
Nekada nam je potreban i veliki reset. A nekada to znači i novi početak. Postani svetan toga i daj sebi šansu. Ne razmišljaj o tome kao o degradaciji, već kao o novoj prilici.
Ovih dana dođoh do spoznaje da sam čitav svoj život neke stvari radio pogrešno. I sada želim da to promenim. Stvar je takva da moram da krenem iz početka, bez obzira na sve. Moram da učim stvari koje sam mislio da znam. Moram da zaboravim stvari za koje sam mislio da su ispravne. Takođe, moram da radim na sebi svakodnevno kako ne bih odustao, jer više nema povratka na staro.
A svaki početak je težak, pogotovo ako odavno nisi početnik. Ali je time izazov veći. Trebalo bi da dobar rezultat postigneš brže, jer već imaš neophodnog iskustva i znaš kako stvari treba da radiš kako bi postigao taj rezultat. Svakako, okolnosti su se promenile, ali ne dozvoli da te to obeshrabri. Traži snagu u svom iskustvu i prilagodi ga novonastaloj situaciji. Sada možeš da ispraviš stvari koje nisi radio onako kako je trebalo. Tome najviše i služe novi počeci.
Ponavljam, zapiši sve čega se setiš, jer će ti pre ili kasnije to biti od koristi. Ovo pišem iz velikog ličnog iskustva, jer sam više puta počinjao iz početka. Više puta mi je ova tehnika dala ogromnu početnu prednost, nego što mogu da nabrojim.