Odlučio sam
Oluja odluke
Faza pre odluke
Prvo pospremi sopstveno dvorište
Nijedna odluka nije laka
Sumnja u odluku
Moj put
Rutina
Odluči odmah! Kreni!
Odluči odmah! Kreni!
Nisu bile presudne finansije, niti nedostatak majstora. Jednostavno sam odlučio da uradim to i avantura je počela.
Za sada sam uspeo da završim veliku većinu posla. Ostala je još samo dečija soba. To je svakako poduhvat sam po sebi, pa ću možda morati da to ostavom posle odmora koji se približava.
Slažem se da, usled nedostatka iskustva, nisam uradio valjanu pripremu za ovaj poduhvat. I da sam morao da angažuje mentora sa realnim iskustvom, kako bih anulirao početni promašaj, ali kada sam postavio izazov kroz ciljeve, stvar je legla na mesto i počela da napreduje.
Problemi često izgledaju nerešivi dok ne promenimo percepciju. Zato je obrazovanje važno, jer nam u kontrolisati uslovima pomaže da nađemo pravi način za rešavanje određenih zadataka. Takođe, nekonvencionalno razmišljanje može dovesti do dobrih rezultata.
Svestan sam da je on neophodan i nadasve potreban, jer ne možeš živeti u neuređenom i prljavom prostoru. Pored toga ima svoje higijenske i estetike razloge. A glavni razlog je taj što „pobednici nikada ne odustaju, a oni koji odustaju nikada nisu pobednici“.
Pobednici znaju zašto.
Deset minuta u pripremi štedi sat vremena u radu. Brajan Trejsi
On me je vodio kroz čitav proces, ali kada sam već napravio grešku i počeo bez pripreme. To je česta pojava na Balkanu, da pomoć tražimo pošto smo uleteli u problem koji ne znamo kako da rešimo. Isto važi i za uputstvo za upotrebu.
Promeni loše navike, što pre.
Većinu stvari za efikasnije trošenje vremena sam obradio u knjizi koju možete skinuti klikom na fotografiju ispod!
Opširnije o ovim tehnikama možete pronaći u knjizi Upravljanje sopstvenim vremenom. Link za skidanje knjige možete naći OVDE.
Zato planiraj vreme u skladu sa realnim mogućnostima!
Svakako, to je već priča o prioritetima, a o tome će biti više reči u nekoj od narednih objava.
„Ako ne znaš kuda ideš, svaki put će te odvesti tamo!“ Luis Kerol, Alisa u zemlji čuda
„Ja to mogu!.“
Sva rešenja su već pronađena. Naše je da to prihvatimo i primenimo.
„Lanac je jak onoliko koliko je slaba njegova najslabija karika.“
Ne dozvoli da ti budeš ta karika. Nikada.
Saznao sam da je moj najbolji drug iz detinjstva dobio priliku da svoj rad nastavi u centrali kompanije u kojoj radi. Naporan rad se isplatio, naravno. I naravno da zaslužuje sve pohvale na unapređenju i uspehu. Samo što je centrala firme u Beču.
Ma koliko se trudili i ulagali sebe u nešto, dođe momenat kada shvatimo da, možda u datim okolnostima ili u ovom pkruženju, nikada nećemo uspeti u onome što smo naumili. To znači da moramo napraviti neku promenu, kako bismo ostvarili neke ciljeve kojima težimo ili neke želje koje želimo iznad svega.
Pričao je Novak Đoković o tome kada je pre par dana osvojio svoj 22. Gren Slem i 10. titulu na Australijan Openu.
Sećam se bezbrižnog detinjstva, klikera, autića i lutanja kroz komšijske bašte i njive. Sećam se razgovora i dosetki kraj starih teretnih vagona koji su stajali neupotrebljivi, poređani na sporednim kolosecima. Sećam se i najveće vatre koja je tu gorela i iskakanja vozova iz šina… Bilo je to vreme bezazlenosti i nevinosti. Onako kako to samo deca umeju.
Preko noći smo porasli. Život nas je stigao brže nego što smo mu se nadali. Iako ušuškani u detinji svet iz mašte, realnost je bila sveprisutna i nije se mogla nikako ignorisati. Nastupile su promene svega što nas je okruživalo.
Odjednom više nisi samo ti. Već si neko ko je odgovoran i za druge. Sve što radiš nosi ogromnu dozu odgovornosti zbog onih koji računaju na tebe i zavise od tebe. Porodica. Obaveze. Prilagođavanje različitim poslovnim okruženjima. Jurnjava za uspehom, čežnja za „dobrim starim vremenima.“
Stavio sam sve na kocku kada sam odlučio da pređem u Beograd. Nestala je podrška mojih roditelja. Finansije su mi bile u haosu. Morao sam na početku da plaćam i stan. Supruga nije radila, a prvo dete je već imalo skoro godinu dana. Bilo je teško, ali to je bio moj izbor.
I zato veruj u sebe i svoje izbore. Ako je neophodno da spakuješ kofere i odeš, uradi to. Ako veruješ da ćeš biti srećan na nekom drugom mestu, odi tamo. Ne dozvoli da ostane mrvica sumnje za neka dolazeća vremena.
Ako ćeš već kasnije da se kaješ, neka to bude zbog sopstvenih, a ne tuđih odluka. A isti uticaj, sa različitim ishodom po tvoj život, imaju i odluke koje doneseš i odluke koje ne doneseš.
Zato slobodno kreni napred bez izgovora!
Mojim drugovima od Aljaske do Australije! Gde god da ste!
Staru godinu smo ispratili sa nešto manje entuzijazma nego inače. Moguće da je to samo moj lični osećaj podstaknut brojem godina koje imam, a možda delimično osećamo zebnju od nadolazećih vremena i događaja. Poučeni svakakvim iskustvom šta sve može da nas čeka, nekako smo se malo povukli i usidrili. Malo smo „zbili redove“.
Opet, sutra je ponedeljak koji prekida odmor i opuštanje i uvodi obaveze odmah na samom startu godine. To je prosto neminovnost za sve nas.
Bilo da se radi o kupcima, porodici ili prijateljima, lični kontakt i posvećenost osobi prilikom kontakta je najbitnija stvar. Odmori, uživaj i posveti se sagovorniku. Pomiluj dete, suprugu, devojku… Daj mu na značaju, saslušaj sagovornika. Uživaj u momentu.
Ne postoji ništa bitnije od toga.
Nekada nam je potreban i veliki reset. A nekada to znači i novi početak. Postani svetan toga i daj sebi šansu. Ne razmišljaj o tome kao o degradaciji, već kao o novoj prilici.
Ovih dana dođoh do spoznaje da sam čitav svoj život neke stvari radio pogrešno. I sada želim da to promenim. Stvar je takva da moram da krenem iz početka, bez obzira na sve. Moram da učim stvari koje sam mislio da znam. Moram da zaboravim stvari za koje sam mislio da su ispravne. Takođe, moram da radim na sebi svakodnevno kako ne bih odustao, jer više nema povratka na staro.
A svaki početak je težak, pogotovo ako odavno nisi početnik. Ali je time izazov veći. Trebalo bi da dobar rezultat postigneš brže, jer već imaš neophodnog iskustva i znaš kako stvari treba da radiš kako bi postigao taj rezultat. Svakako, okolnosti su se promenile, ali ne dozvoli da te to obeshrabri. Traži snagu u svom iskustvu i prilagodi ga novonastaloj situaciji. Sada možeš da ispraviš stvari koje nisi radio onako kako je trebalo. Tome najviše i služe novi počeci.
Ponavljam, zapiši sve čega se setiš, jer će ti pre ili kasnije to biti od koristi. Ovo pišem iz velikog ličnog iskustva, jer sam više puta počinjao iz početka. Više puta mi je ova tehnika dala ogromnu početnu prednost, nego što mogu da nabrojim.
Zažmuri. Udahni. Fokusiraj se!
Kreni!
„Budi promena koju želiš da vidiš u svetu!“ Gandi
Eto i mene posle jednog dužeg vremenskog perioda. Rešio sam da je vreme da podelim neke novotarije u svetu prodaje. Ili možda meni tako izgleda.
Kažu da je razmišljanje najteži posao na celom svetu. Zato većina ljudi izabere sve ostalo, pre razmišljanja. I zato jesu tu gde su. Hajde da vidimo da li je to baš tako i ako jeste, šta preduzeti u našem slučaju da ne ostane tako.
Odavno sam se sreo sa idejom da je trgovina nešto prljavo, pokvareno i nečasno, da nije pravi posao i da je pribežište onih koji više ne mogu pronaći posao u svojoj struci. Takođe, stalno čujem komentare da se prodajom može baviti svako od nas.
Da li je baš tako?
Moram da priznam da su ovo dve najveće zablude sa kojima se srećem.
Tačno je da svako može da se bavi prodajom, ali takođe, svako može da se bavi i bilo čim drugim, ali je pitanje koliki uspeh možeš postići u tome?
Prvi deo ne želim ni da komentarišem, svako svoj posao radi u skladu sa sopstvenom savešću.
Prodaja je posao kao i svaki drugi, a opet različit od svakog drugog. Prvenstveno, prodaja je na početku i na kraju svakog procesa. Ništa se na svetu ne dešava dok neko nešto ne proda. Tek tada kreće sve, fabrike, mašine, radnici i sve prateće stvari. Prodaja pokreće svet.
I na na kraju svakog kraja je novi početak i nova prodaja.
Jednostavno je tako. I to svi veliki trgovci na svetu znaju. U globalnom svetu nije više bitno ko nešto proizvodi nego ko je spreman nešto da kupi i po kojoj ceni. Sve ostalo postaje trivijalno.
U moru prodaja, najbitnija za nas je da prodamo sebe. A to možemo samo ako imamo bespogovornu reputaciju i rezultate koji stoje iza nas. Kako, koliko i kome možeš nešto prodati.
Srećom, pa se to postiže radom. Talenat je bitan, ali rad je taj koji od nas stvara dobre, loše ili nikakve profesionalce u svakom polju, pa i u trgovini.
Sa radom dolaze i ideje i novine koje mogu da se implementiraju u svaki model biznisa. Znam stotine kompanija koje su nekoliko puta menjali svoj osnovni biznis model zarad onoga što nikada nisu mislili da će raditi. Taj novi model je brže i lakše donosio iste, pa čak i veće prihode od ranijih ustaljenih modela. Našli su model koji prosto funkcioniše bolje. I nastavili su sa njim.
Ja sam tek posle 15 i više godina iskustava shvatio da nije bitno koliko naporno radiš u toku dana, nego je bitno koliko naporno razmišljaš i uz to povezuješstvatri u jednu novu celinu.
Jednom klijentu uvek treba više od onoga što možeš da mu ponudiš i to je činjenica. Tvoj zadatak kao prodavca je da otkriješ šta je to što možeš da mu prodaš dodatno, a da ne zauzmeš dodatne kapacitete.
Zato je akcenat narazmišljanjeu. To svi veliki ljudi u poslovnom svetu potenciraju. Postala je skoro pa realna floskula.
Razmišljaj i obogati se je knjiga Napoleona Hila koja je imala snažan uticaj na današnji poslovni svet. On u knjizi ne priča o modelima biznisa, nego o modelima razmišljanja. Kako se suočavati sa životnim preprekama i kako ih prevazići.
Što ranije shvatiš u životu moć inteligentnog ili kvantnog razmišljanja ili kvantne misli, brže ćeš moći da napreduješ i ostvariš sve ono što želiš.
Zato ja na prvo mesto postavljam ciljeve kao neku destinaciju koju želiš dostići u nekom realnom vremenu. Prvenstveno postaviš cilj, a potom napraviš i plan kako da ostvariš taj cilj.
Zapiši sebi da i najgori plan je bolji od besplanskog lutanja, a da su korekcije plana nužne zbog novonastalih okolnosti. Ljudi su skloni da detaljno isplaniraju svoj odmor, ali nikako svoj biznis ili svoj život.
„Što više radim, sve više sreće imam“, je rečenica koja me prati kroz gotovo čitavu moju karijeru u prodaji. I dosta dobro objašnjava suštinu stvari, ali nekako izbegava taj deo razmišljanja pre rada. Na taj način možeš da radiš naporno i postigneš mnogo manje nego onda kada intenzivno razmišljaš kako da uradiš nešto za najkraće vreme uz maksimalnu dobit.
Kao što već rekoh, stalno se treba unapređivati, bilo kao pojedinac, bilo kao kompanija. Jer je to proces optimizacije same kompanije, a i nas kao jedinki.
Razmisli o tome!
Danas mi je poslednji dan odmora i onda kreće posao. Shodno organizaciji koju imam, bio sam prinuđen da deo poslova obavljam i tokom odmora. Što bi se reklo, nastavljam s poslom, ali će mi pogled biti mnogo, mnogo ružniji.
Ipak, možemo da promenimo ono što zavisi od nas samih. A to je naš posao, odnosi prema ljudima u poslovnoj i privatnoj sferi, kao i pristup. „Ako ne ide pojačaj. Ako ide, pojačaj!“ Dokazao je to na Vimbldonu pre par dana i veliki Novak Đoković koji je prosto dao gas i osvojio svoj 21. Grand Slam.
Šalu na stranu, ja sam rešio da pojačam i to odmah. Ako je potrebno, uložiću više napora i više vremena kako bih ostvario ono što želim. Posle nekih dešavanja, potpuno sam siguran da svako od nas može mnogo više od onoga što misli da može. Prosto smo napravljeni za više ciljeve. Fali nam samo malo samopouzdanja kako bi dosegli zvezde.
Čuda se dešavaju kada veruješ u njih, a veruješ onda kada ti najviše trebaju. I čuda se dogode. Opet ću pomenuti Đokovića koji je nešto slično i sam izjavio posle velike pobede. Njemu je titula na Vimbldonu došla u pravo vreme, meni je došao odmor. Obojica smo pronašli ono što smo mislili da smo izgubili – veru u samog sebe da možemo još mnogo više.
Plašim se i to je potpuno prirodno, jer je strah od nepoznatog urođeni strah. Sa njim se svi mi rađamo. Ali nikada ne bismo stigli ovoliko daleko da smo ostali paralizovani. Uvek je bilo potrebno samo da se pokrenemo, da napravimo taj korak ka napred. Da prosto delujemo!
Pokreni se! Nanišani metu. Povuci okidač danas!
Uzeo sam prekopotrebni odmor i otišao sa porodicom na letovanje. Nije me dugo držalo to da ništa ne radim i odmaram u onom punom smislu. Nisam navikao na to, a nisu ni moji kupci. Shvatam lagano da firmu čine sposobni ljudi koji mogu da se dopunjavaju. Ja to nisam uspeo da izgradim.
Tragao sam za delovima svog tima i za sada sam uspeo da nađem magacionera koji radi pola radnog vremena. Sve ostalo je na meni. Čak i kada odem na odmor moram aktivno da radim, kako bih ispunio očekivanja svojih kupaca. To znači da moram da radim prodaju, nabavku, uvoz, carinjenje, plaćanje računa i ko zna šta sve još, kako bih završio samo ono neophodno.
Sve se svodi na to da li ulažeš u imovinu (ono što donosi novac) ili u obaveze (ono što odnosi novac). Za sada sam ulagao u proširivanje asortimana i to da svoje kontakte učinim profitabilnim. Sada dolazi trenutak da pojačam svoj tim. Vreme je da uložim u ljude. Jer kompaniju čine ljudi. A uspešnu kompaniju čine uspešni pojedinci.
Dovoljno dugo imam problema sa poslovnim samopouzdanjem, da je konačno došao red i time da se pozabavim. Jednostavno da verujem u to da radim pravu stvar i nastavim tako dok se ne pokaže kao istina i za druge.
Dovoljno iskustva i znanja imam i vreme je da počnem. Nikada nije vreme da se donesu teške odluke, ali nekada moraš. Što pre to učiniš, imaćeš više vremena da ispraviš greške.
Težak dan. Težak mesec, godina, život.
Za one koji ne broje, skoro smo pojeli pola godine 2022. Nije to strašno ako smo uradili nešto pametno. A da li jesmo? Znam neke koji jesu i do pre par sati, verovao sam da sam i ja jedan od njih. A onda se sve okrenulo.
Jedva sam ostao na nogama. Poljuljalo se sve u šta sam godinama verovao i ulagao. Posumljao sam u sebe, ali onako zaistinski.
A sumnja nikada nije dobra. Pogotovu kada posumnjaš u sebe. Argumenti drugih deluju ubedljivo i stvarno. A da li ih zapravo ima? Da li je moja pozicija loša ili je to projekcija pozicije nekoga drugog? Da li je neko blefirao? I zašto?
Roje mi se misli kao košnica. Preispitujem svaki mogući potez koji sam do sada povukao. Sabiram se i oduzimam. Proveravam svaki mogući scenario. Raspao sam se na komade. Nema me, nestao sam. I sastavio sam se, ponovo.
Znam odgovor, ali ga se plašim. Znam gde grešim i kako da popravim. U životu, kao i u prodaji, postoji rešenje za sve. Neka rešenja nisu lepa, neka nisu zgodna, ali postoje. Bezizlaznost je samo privid našeg uma koji je izložen pritisku.
Čak i sada mi na pamet pada reklama vrhunskog proizvođača satova: „Don’t crack under pressure!“
Moj mozak radi 2000 na sat. Generiše ideje. Na pamet mi pada brzi obilazak 100 kupaca. Uvek kada u prodaji ne ide, setim se ove tehnike. Sada imam problem i ova tehnika zvuči zapanjujuće svrsishodno. I neophodno. Razgovor sa 100 ljudi će iznedriti mnogo toga, možda ne rešenje problema u kom sam se našao, ali nešto novo hoće.
To je ono što je potrebno da me trgne i vrati poljuljano samopouzdanje. Koliko god da je teško ili da je velika prepreka, jednostavne stvari jednostavno daju najbolje rezultate. Dovoljno je primiriti misli i usmeriti ih na nešto drugo. Fokusiraj se!
Ne možeš prodati svima, ne možeš usrećiti svakoga, ali to i nije cilj. Cilj je izaći iz tunela i nastaviti život dalje.
„I prodaja se uvek desi, ili kupcu prodaš robu ili kupiš njegovo NE.“
„Sa ovim ljudima ti nemaš ništa
jer odavno su te prodali,
svi oni rastu jako brzo
i onda smešan si im ti.
Ceo svet se pokreće brzo
a ti stojis snažno k’o pre
oni neće shvatiti nikad,
zasto ćes uvek reci ne.
Ne, ne, ja neću postati novi
ja ću uvek biti k’o pre
ja svoj ponos prodati neću
ja ću uvek reci ne.
Sa tim ljudima ti nemaš ništa
jer prodali su svoje sne
svi su oni prerasli tebe
a ti si ostao isti k’o pre.
I dok sedis sa flašom u ruci
lome ti se misli sve
ipak shvatas da oni ne žele
da budu isti kao pre!“
Ritam Nereda, NE