Објављено дана

Porazi i pobede

Porazi i pobede

Porazi

Odgledao sam Đokovićev tenis meč koji je izgubio od Italijana Sinera. Vrhunski meč na veoma visokom nivou. Mada, osećaj je da Novak nije bio u svom najboljem izdanju večeras. Svakako, nerviranje i sveopšti smor mi prožima čitavo telo, dušu i unutrašnje biće.

 

 

Suludo sam potrošio svojih 3 i po sata. Nerealno. Za to vreme sam mogao toliko toga da uradim, a kukam da uopšte nemam vremena. Imam, ali ga trošim na stvari koje nekim drugim ljudima donose novac, a ne meni.

 

 

Kolaps sistema

I nije bitan samo novac, da me neko ne bi pogrešno shvatio. Mogao sam nešto da uradim što bi bilo društveno korisno. Mogao sam da radim na novoj knjizi. Mogao sam da prevedem neku od starih na engleski jezik i okačim na Amazon. Mogao sam da se nađem sa nekim i popričam. Mogao sam puno toga, ali sam izabrao najjednostavnije moguće rešenje.

 

 

Tri i po sata sam blejanja u monitor i meč se, na kraju, nije završio onako kako sam priželjkivao. Užas.

A pisao sam o tome u svojoj knjizi o upravljanju vremenom. Upozorio sam sebe i druge da nam vreme kradu male, nebitne stvari i ako njih izbegnemo možemo postići puno toga. Tri i po sata svog života sam ugradio u teniski meč koji mi nije doneo nikakvu satsisfakciju, čak naprotiv. Izazvao je čist revolt.

Unutrašnja lavina

A onda je revolt pokrenuo lavinu. Krivice i griže savesti, naravno. Proganja me misao o uludo utrošenom vremenu, koje sada ne mogu da vratim.

 

ISBN 978-86-921111-4-3
Tajni agent prodaje – Dragan Jovanović

 

Sve i da uzmeš vreme za odmor i relaksaciju, posle napornog dana, osećaj krivice mi je trenutno ogroman. Kada Đoković izgubi meč, otvore se sva kritička vrata ovog sveta, samo što se kod mene ta kritika usmeri ka meni, a ne ka njemu. U mojoj glavi je miting protesta na sve teme kojih možeš da se setiš. I ogroman osećaj krivice da je trebalo nešto drugo da radim za to vreme.

 

 

Šta god korisno da sam uradio, bilo bi bolje. Čak i da sam pogrešne stvari radio, ali uradio, imam utisak da bi me manje savest pekla. Svestan sam činjenice da nekada moraš i da usporiš i da promeniš fokus, ali …

Šamar kao šaman

Nadasve, danas sam saznao da je jedan od mojih klijenata od početka godine prodao stotinak viljuškara širom Srbije. A ja kuburim sa prodajom točkova za iste. Da prevedem, vrednost viljuškar je nekoliko hiljada evra, a vrednost točka nekoliko desetina evra. Što samo znači da treba prodavati velike i skupe stvari. Ali o tome ću kasnije.

 

 

Trenutno, došao sam do ideje da nisam dovoljno posvećen poslu. Pored toga što prodaja ide otežano, polako kapiram da prodajem pogrešne proizvode. I da je vreme da to i promenim. A najbolje vreme da nešto počneš je bilo pre dvadeset godina. Drugo najbolje vreme da nešto počeš je sada!

Pun entuzijazma, ako sutra smognem snage da ustanem iz kreveta, krećem u nove radne pobede. Makar da postavim stvari na pravo mesto. Što savetujem i tebi. Prioriteti, pre svega.

Објављено дана

Show must go on

Show must go on

Najbolji sebi ili drugima?

Nekada nije najbitnije biti najbolji. Dešava se da i najboljima ne ide. A kada njima ne ide, a najbolji su, šta da očekujemo mi ostali. Koje su naše šanse?

Biti najbolji sebi ili drugima je, u zadnje vreme, teško odvojiva stvar. Pomešana su nam očekivanja sa očekivanima okoline. Beskrajno želimo da impresioniramo druge, pre nego li sebe. Radimo ono što se od nas očekuje, a ne ono što želimo da uradimo u tom trenutku.

Momenat istorije koji to nije

Pišem post u svetlu finala US opena gde je najbolji teniser na svetu izgubio meč od drugoplasiranog. Nije uspeo da veže sva četiri grenslema u jednoj godini i time svetu pokaže da je stvarno najbolji. Naravno, reč je o Novaku Đoković i finalu US opena.

Često njega uzimam kao primer, jer je on najuspešniji čovek koga znam, a da pravi tako nebulozne i katastofalne greške kao i većina nas „običnih smrtnika“. I to ništa manje nego svi mi ostali, a opet je bolji od svih nas zajedno.

Ima veliki problem da ga ljudi prihvate, vole i poštuju. I kada se to na kraju dogodi, on kiksne. Isto se dogodilo na Olimpiskim igrama gde je bio tretiran kao prava zvezda, a isto je bilo i večeras u finalu US opena. Slično se dogodilo i pre par godina kada je ceo svet očekivao da uzme svoj prvi Roland Garos turnir. Nije uspeo. Tada nije.

Podleći pritisku

Jednostavno je podlegao pritisku i pustio da mu drugi odrede šta je bitno i važno za njega. I naravno, svet nikada nije zadovoljan. Ti uvek možeš bolje i više. Ne smeš ili ne možeš da pogrešiš. Tako isto misli i tvoj šef, menadžer ili prosto nadređeni.

Svi mi trpimo pritiske sa raznih strana da svoj posao odradimo mnogo bolje nego što ga radimo. Ponekad je to i izvan naših realnih mogućnosti. I kako  bi udovoljili drugima, mi guramo sebe preko granica mogućeg. Nekada uspemo, a nekada ne. Češće će nam biti zamereno kada ne uspemo. Iako je to mizeran broj puta u odnosu na uspeh.

Očekivanja

Ne uspevamo da zadovoljimo očekivanja drugih, iako ih postavljamo kao svoja. Trudimo se iz petnih žila, ali nekada prosto ne ide. Nije tvoj dan, mesec ili čak cela godina. Dešava se! I mašinama treba povremeni remont, kamo li živom čoveku.

Uvek sam za to da se da maksimum, da se istrči koji kilometar više, ali nisam za to da podlegneš pritisku okoline uzimajući ga za svoje parametre. To je najbrži put da sagoriš ili budeš trajno nezadovoljan postignutim. Ili da napraviš neku veliku glupost!

Besan sam što Đoković nije uspeo u „svom“ nastojanju. Ali više sam besan što to vreme nisam iskoristio pametnije. Iznervirao sam se i nabio sebi tenziju, kao da sam lično ja izašao na teren i izgubio. Srce mi tuče kao ludo i ne mogu da spavam. Da li je to ono što ja želim ili je nametnuto sa strane okoline?

Moja podrška

Volim da gledam Novaka Đoković kako igra tenis i stalno upozoravam sebe da se ne nerviram kada gubi, već da gledam igru kao igru. Lakše je reći nego učiniti baš zbog programa okoline koji sam usvojio. Nije mi više bitna igra nego pobeda po svaku cenu. Zalutali smo u životu ako prihvatimo da nema uspona i padova, već samo uspona.

Neprirodna normalnost

To nije prirodno stanje stvari. To nije ono kako se stvari odvijaju. Nekada si najbolji, nekada najgori. Nekada si među zvezdama, a nekada na dnu. Ja sam lično doživeo da tokom leta na temperaturama od 40°C i više, ne mogu prodati klima uređaj! Ubijao sam sebe u pojam i nisam verovao da je to moguće. Pa, eto desilo se.

Iako sam bio najbolji u prodaji svega što sam prodavao, ovog leta, klima uređaji mi nisu išli. I morao sam da se pomirim sa tim. Nisam čovek koji to prodaje sada i to je to. Na terenu su „neki novi klinci“ koji to rade mnogo, mnogo bolje od mene. I to je suština stvari. Nisam se našao ni snašao u tome i moram da se pomirim sa tim.

Poraz

Nije lako prihvatiti poraz. Pogotovu u momentima kada misliš da si najbolji na svetu (možda stvarno i jesi najbolji na svetu). Nije lako početi iz početka, okrenuti novi list. „Nije lako ni prvi put ljubiti“, često je pričao jedan od mojih mentora. Ali je tako.

Često se prisetim priče o Fredy Mercury-u, već u poznom stadijumu bolesti, kada je došao u studio da snimi poslednnu pesmu sa albuma. Otpio je veću količinu votke direktno iz flaše i u cugu otpevao poslednji hit Qeen-a: „Show must go on“. Preminuo je par meseci posle toga.

E pa, „Show must go on“ i ja tebi! I ti meni! I Đokoviću i svima onima koji ne žele da odu bez traga da su nekada hodili ovim svetom.

Show must go on, my friend! Show must go on.