Priprema za rad
Nova radna nedelja
Lista nedeljnih prioriteta
Planer kao nenadmašan alat
Zapiši i raspodeli sve
Ko ima informaciju, drži pod kontrolom situaciju!
Uradi svoj domaći
Budi spreman! Stalno!
Ko ima informaciju, drži pod kontrolom situaciju!
Budi spreman! Stalno!
„Ko barata informacijom, vlada situacijom!“
„I prodaja se uvek desi. Ili prodaš kupcu robu/uslugu ili kupiš izgovor!“
„Budi promena koju želiš da vidiš u svetu!“
Uspeh se vidi
„Uspeh se vidi, neuspeh se objašnjava!“
I dok čekamo Đokovića da započne finale poslednjeg Grand Slama u ovoj godini, ne prestajemo sa razmišljanjem da li je uspeh to što sa svojih 36 godina igra finale jednog od najvećih takmičenja ili to što će od sutra biti svetski broj jedan i to kao jedan od najstarijih kojima je to pošlo za rukom.
Zaključujem da je krajnji uspeh pojam koji je individualni za svakoga od nas I svako mu daje sopstveni značaj i raznolikost. Ipak, ne mogu da se otrgnem utisku da i pored svega toga ostaje univerzalna krilatica:
Uspeh se vidi, neuspeh se objašnjava!
Odluči odmah! Kreni!
Danas mi je poslednji dan odmora i onda kreće posao. Shodno organizaciji koju imam, bio sam prinuđen da deo poslova obavljam i tokom odmora. Što bi se reklo, nastavljam s poslom, ali će mi pogled biti mnogo, mnogo ružniji.
Ipak, možemo da promenimo ono što zavisi od nas samih. A to je naš posao, odnosi prema ljudima u poslovnoj i privatnoj sferi, kao i pristup. „Ako ne ide pojačaj. Ako ide, pojačaj!“ Dokazao je to na Vimbldonu pre par dana i veliki Novak Đoković koji je prosto dao gas i osvojio svoj 21. Grand Slam.
Šalu na stranu, ja sam rešio da pojačam i to odmah. Ako je potrebno, uložiću više napora i više vremena kako bih ostvario ono što želim. Posle nekih dešavanja, potpuno sam siguran da svako od nas može mnogo više od onoga što misli da može. Prosto smo napravljeni za više ciljeve. Fali nam samo malo samopouzdanja kako bi dosegli zvezde.
Čuda se dešavaju kada veruješ u njih, a veruješ onda kada ti najviše trebaju. I čuda se dogode. Opet ću pomenuti Đokovića koji je nešto slično i sam izjavio posle velike pobede. Njemu je titula na Vimbldonu došla u pravo vreme, meni je došao odmor. Obojica smo pronašli ono što smo mislili da smo izgubili – veru u samog sebe da možemo još mnogo više.
Plašim se i to je potpuno prirodno, jer je strah od nepoznatog urođeni strah. Sa njim se svi mi rađamo. Ali nikada ne bismo stigli ovoliko daleko da smo ostali paralizovani. Uvek je bilo potrebno samo da se pokrenemo, da napravimo taj korak ka napred. Da prosto delujemo!
Pokreni se! Nanišani metu. Povuci okidač danas!
Radim. Pokušavam da izvučen najbolje iz sebe i stvorim bolji svet za svoju porodicu. Borba je bespoštena, ali se ne predajem. Dajem sve od sebe i malo više od toga. Menjam taktiku i strategiju, ali ne odustajem od onoga što sam zacrtao da ostvarim. Želim da postanem pobednik!
Možda to ide sa godinama. Kao deca, živimo u mehuru bezbrižnosti kojim nas naši roditelji oktuže. Zaštita koja nam pružaju čini da svet izgleda kao bolje mesto. Sad smo mi ti koji svojoj deci obezbeđuju bezbrižan život i detinjstvo. Prvo gledamo da podmirimo njihove potreba, a za nas šta ostane.
Svakako, veliko iskustvo u poslu i u životu su mi pokazali da „ono što um zamisli, to može i da se ostvari“, ali prvo mora da se napiše na papir. I ako na početku beše misao, ništa se ne dešatva dok se ta misao ne napiše na papir. To je njena prva manifestacija u materijalnom svetu. To je prvi pokazatelj da sve počinje od misli. Neophodno je uložiti vreme, energiju i emociju kako bi se to ostvarilo.
Surov svet je napolju. I postaje sve suroviji. Nije više dovoljno učestvovati, moraš i pobediti. Pre svega sebe i svoju lenjost. Moraš izazvati kod sebe osećaj za hitnost. Odlaganje izvršenja obaveza može presudno uzicati na tvoj život. Dobra prilika ne dolazi često, zato moraš biti spreman da je prepoznaš i iskoristiš onda kada ti se ukaže. Kako znam to? Platio sam najskuplju školu koju možeš zamisliti. Lično sam proživeo sve o čemu pišem. Svaki poraz i svaka pobeda su lični i moji. Ja sam ih ostvario.
Ne postoji drugi način da nešto ostvariš, osim da deluješ. I naravno, budi spreman da puno puta pogrešiš, padneš i podigneš se pre nego šti uspeš u onome što si naumio. Zato je važna odluka. Ona ima snagu da nas obaveže da nešto što započnemo i završimo na kraju.
Jer, pobednik se ne rađa, pobednik se postaje.
Prošle godine septembar mi je bio najjači mesec zbog jednog posla koji je nosio 3/4 ukupnih prihoda u mesecu. Ove godine, uspeo sam da zaključim sličan posao, međutim nisam siguran da će doći do čitave realizacije.
Sa mesta prodavca pitam se da li je dobro mesečno praćenje prometa, a sa mesta menadžera, razumem da mora postojati neki vremenski okvir za praćenje prometa. I da se razumemo, ne postoji idealan model koji će bez ikakvih mana funkcionisati svaki put.
Ja zato pratim uporedo kroz sve vremenske modele, pa ponekad vršim poređenje na nedeljnom nivou. Te analize mi pokazuju da li sam u tempu ili moram da pojačam. Mada su me učili da kada ne ide pojačam i kada ide da pojačam, ovo je nešto drugo. Ovde je reč o egzaknim brojkama. One služe za merenje napretka pojedinca, ali i kompanije u celini.
To prolazno vreme, kako ga u šali zovemo, može da otkrije gde smo zaista slabi i šta treba da realno pojačamo kako bi napravili traženi promet. Nekada se treba fokusirati na određene klijente, a nekada na određene proizvode. Sa mesta menadžera, nekada treba motivisati određene ljude kako bi povećali svoj promet.
Ni ovde ne postoji univerzalni model, već se prodavci prilagođavaju nastalim okolnostima na tržištu. Zato je prodaja nauka koja je bazirana na permanentnom planiranju, snalažljivosti i improvizaciji.
Deluje pomalo šizofreno ili bar međusobno suprotno, ali jednostavno je tako. Prodaja zahteva odlično poznavanje sopstvenog proizvoda, tržišta, branše u kojoj radiš, kao i samih kupaca sa kojima sarađuješ. Za to je potrebna svakodnevna priprema, kao i povećana fokusiranost na pružanje pomoći klijentima.
Potrebno je slušati kupca i shvatiti njegove potrebe. Ako uspeš da izgradiš legitimitet savetnika svog kupca, došao si do najboljeg odnosa koji može da se izgradi. Jednom izgrađen odnos mora da se gradi permanentno. Za nekoga to znači brža isporuka, za nekoga kvalitet, a nekome je opet bitan mali znak pažnje.
Nema propisanog recepta kako ostati sa kupcima u dobrim odnosima, zato i ne može svako da opstane u poslu prodaje. Vrhunski prodavci iste proizvode prodaju istim kupcima iznova i iznova! Zato i jesu vrhunski!
Najbolji prodavci imaju najbolje kupce. Srednji prodavci srednje kupce. Najlošiji prodavci su na putu da promene profesiju. Ne dozvoli da te nedostatak edukacije odvoji od tvojih snova! Budi najbolji ili među najboljima!
To je naređenje!
Prolazi vreme. Ja treba da donesem odluku šta uraditi dalje sa mojim životom. Naravno vezano za poslovni deo.
Opet, osećam kao da sam se zaglavio u nekom vakuumu i ne mogu ni napred ni nazad. Vreme je da donesem odluku, a nisam to u stanju. Prosto sam u trilemi šta uraditi dalje. Okrećem se oko tri opcije, a svestan sam da moram da izaberem jednu.
Često sebi postavljam to pitanje i odgovor je uvek pozitivan. Čak, uvek želim da kreiram promene u svom životu, jer jedino tako mogu da upravljam promenama, ali i sopstvenim životom. To je jedini način da potpuno preuzmeš odgovornost za svoje postupke.
Osim u ovom slučaju.
Kako dramatično povećati sopstvenu prodaju
Šta ti je život. Uvek postoji poneki kamenčić koji žulja.
Do sada sam donosio odluke bazirane na činjenicama, sopstvenim težnjama i unutrašnjem osećaju. Naravno da sam donosio i pogrešne odluke, ali su to bile moje odluke. Ponosan sam na samostalnost u njihovom donošenju. Sve one su me dovele do ovog trenutka. Opet, pokušavam već neko vreme da se izbavim iz ove situacije. To sve što me je dovelo ovde, neće me dovesti na neka nova mesta. Ne možeš starim veštinama praviti nove stvari. Moraš napred.
Kao u pokeru kada imaš dobre karte. Možda dobiješ po koju ruku, ali na kraju sa jednom lošom procenom izgubiš partiju. I ne, nije do karti. Do tebe je.
U ovom slučaju, do mene je. Moram da odigram ovu ruku sa lošim kartama.
Upravljanje sopstvenim vremenom
Sa 40 nisi više mlad, ali nisi ni mator. Smatraš da si mogao i trebao da postigneš više, ali nisi. Osećaš veliku odgovornost i pritisak. Da li je pravi trenutak sada ili još moram da čekam? Budi siguran da još ima vremena da ostvariš svoje snove!
Samo je jedno pitanje:
Da li si spreman za promene?
Imam osećaj nemira u stomaku. Ono neugodno previranje koje celo moje biće drži u nervozi. Nešto je izvan mog poimanja i ta činjenica me čini zabrinutim. Ne kontrolišem svoj svet, a sve više izgleda da ne kontrolišem ni samog sebe.
Pokušavam da unesem red u svemu što radim. Kažu da sređen spoljni svet sređuje unutrašnji. Pokušavam da unesem logiku i red u svemu što radim. To bi trebalo da me smiri i relaksira i da sredi moje misli i moje unutrašnje biće.
Toliko toga treba srediti. Imam utisak da je moja svakodnevnica nalik onom momentu kada Pandora otvara svoju čuvenu kutiju. Sva zla hrle ka malenom prolazu koji je napravila. S tom razlikom da je ona proizvela to stanje iz čiste znatiželje, a ovo moje stanje je proizvedeno iz preuzimanja prevelikog broja obaveza.
Ne znam šta je gore. Ali oba stanja stvaraju haos i konfuziju.tako da mu dođe isto. Zapravo, krajnji ishod je isti.
Pokušavam da stvari koje radim privedem kraju. Želim sebi da stvorim naviku da ono što počnem i završim. Jer sam u jednom momentu npr čitao 10ak različitih knjiga i umesto da završim jednu po jednu, ja sam ih samo gomilao. To mi je dodalo pritisak i povećalo tenziju. Shvatio sam da moram da se fokusiram u jednom trenutku na jednu stvar. U protivnom nikada neću postići ništa u svom životu.
U nekom periodu sam bio veoma uspešan u tome što radim. I bio sam zadovoljan, većim delom. Jedino što je izmicalo su bile finansije. Nikako nisam mogao da postignem da budem adekvatno plaćen za svoj rad. Želeo sam to da promenim po svaku cenu. Radio sam više i napornije nego inače, ali to nije dalo rezultate. Pokušao sam da menjam pristup i taktiku. Ni to nije dalo rezultat.
Onda sam promenio posao. I još jedan i još jedan i onda je to postalo nešto normalno. Lutao sam od posla do posla pokušavajući da nađem onaj koji će mi odgovarati i biti dobro plaćen. Kakav veliki i težak cilj sam postavio ispred sebe, ne može se ni zamisliti
Radio sam razne poslove i stekao pregršt poznanika i saradnika po čitavoj zemlji. Sarđivao sam sa ljudima koje nikada nisam sreo. Zato što su dobili preporuku da sam pouzdan saradnik. Moj ugled je rastao. Opet sam se dizao iz pepela. Uspeo sam da izgradim reputaciju. Uspeo sam da budem najbolji u tome što radim. A onda je došla korona. A sa njom i kriza.
Sve je palo. Sva moja veština i znanje kao da su se rasuli u vetru. Moje prodajne sposobnosti su zakazale. I to što sam prestao da se edukujem imalo je određenog uticaja. U jednoj sekundi je nestalo sve što sam graxio predhodnih godina. I evo me tu, na raskrsnici puteva i prvi put ne znam koji izbor da načinim. Bilo kojim putem da krenem, predstoji mi kajanje. Bilo koju odluku da donesem, izgledaće kao da bi ona druga bila bolja.
Oklevam.
Svestan sam da će oklevanje samo pogoršati situaciju i, što je možda i gore, pojačati neizvesnost. Vreme je. Moram da donesem odluku, ma koliko ona teška bila. Posledice će postojati i za odluku koju donesem i za odluku koju ne donesem. A iskreno, više volim da verujem da moj svet zavisi od mene, a ne od tuđih odluka. I zato ću doneti odluku. Odabrati koji putem da hodim podignute glave, bez obzira na posledice.
Idem dalje. Jer to je moj put. Nekada težak i kamenit, često krivudav i uzan, ponekad bez jasnih kontura, to je moj put. To je moja staza koju hodim, mada se nekada zaželim drugog puta, shvatam da on ne bi bio moj, niti je meni namenjen. Zato hodam putem svojim, jedinim koji je stvarno moj. I ne brinem, život je najbolje ostavio za kasnije.
Znam da mogu. Znam da hoću. Znam da sam spreman. Jer Bog kada želi da te nečemu nauči, pošalje ti problem za koji si dostojan da ga rešiš, bio svestan toga ili ne.
Zato istraj u onome što radiš. Neka to bude tvoj izbor od hiljade mogućih izbora. Neka tvoj put bude samo tvoj. Neka avantura počne!
Neki napet dan je iza mene. Jeste bila nedelja, ali ne kao deo vikenda, već više kao deo užurbane svakodnevice. Još osećam ostatke tenzije od danas.
Toliko toga sam planirao da uradim, ali prosto se nije dalo. Ceo vikend sam proveo u nekoj jurnjavi. Na kraju jesam sve stigao, ali po cenu ozbiljnog nerviranja. I sutra je već ponedeljak. Ne volim kada za vikend nemam vremena da odmorim od svega i da se pripremim za posao koji me čeka.
Dobro urađena priprema štedi vreme, ali više od toga daje samopouzdanje i smisao onome što radiš. Kada si spreman, ništa ne može da te iznenadi. Ne moraš bespotrebno da improvizuješ. Veće su šanse da uspeš, je se klijenti ne spremaju za kupovinu, a prodavci se spremaju za prodaju. Na žalost, ja nisam spreman za sutrašnji dan. Bar nisam spreman onoliko koliko smatram da je potrebno.
Uspeo sam metodom „švajcarskog sira“ da odradim tananu pripremu između dve obaveze koje sam imao. Iskreno, voleo bih da sam malo više vremena odvojio za to. Imam utisak da su se dva dana vikenda istopila kao kap kiše po vrelom danu. Nestala su kao da ih nije ni bilo.
Često imam utisak da drugi ljudi upravljaju mojim životom, a da ja samo pratim šta mi kažu. I opet na kraju ispadne kako ne treba. Niti je onako kako ja želim, niti je onako kako drugi žele. Sve u svemu, život počinje da mi liči na protraćeno vreme. I najgore u svemu je to što prolazi. Neće se vratiti. Neće ga biti više.
Kada pogledam unazad, toliko toga sam postigao, ali smatram da je žrtva bila prevelika. Svaki uspeh je skupo plaćen. Isto tako i neuspeh, možda i više. Život na žici dok ispod sebe ne vidiš jasno dubinu ponora, više zvuči kao scena iz filma nego sekvenca iz stvarnog života. Samo, meni se ova sekvenca ponavlja iznova i iznova. Od jutra kada otvorim oči, do ovih besanih noći kada pišem, umesto da spavam.
Da li je bilo nečeg dobrog u danima za nama? Jeste, to je nesporno. Samo smatram da je trebalo da ga bude više, s obzirom na uloženi napor. I da se razumemo, ne pričam o fizičkom, već o intelektualnom naporu koji mnogo više iscrpi organizam. Rešavanje problema je uvek teže od bilo čega drugog.
Iako sam se navikao na ovakav tempo života i rada i dalje mi se čini da nisam stavio svoj život pod svojom komandom. Kao da je još uvek jednim delom okupiran. Težim finansijskoj samostalnosti, težim nekim idealima boljeg i lepšeg života, sređenijeg životnog prostora i više vremena sa ljudima sa kojima bih voleo da se vidim. Naravno, po neko putovanje van zemlje nije na odmet. A upravo taj deo života ne kontrolišem. On je u rukama drugih ljudi, koliko god pokušavao to da promenim.
Sabiram se i oduzimam. Menjam taktike i strategije, ali ono što uspem da postignem je malo i nedovoljno. Bar iz moje perspektive. Voren Bafet, američki investitor i milijarder zastupa tezu da je spor napredak jedini pravi način da neko uspe u životu. Naravno, ako deo svog zarađenog novca pametno investira. Ja jesam investirao, ali mi se čini da nisam dovoljno. Radim na tome da to promenim.
Trudim se da čitam knjige i članke na temu uspeha, prodaje, investiranja i sl. Ima tu dosta pametnih stvari koje niko od nas ne može da smisli dovoljno brzo. Zato je dobro sakupljati i tuđa iskutva i razmišljanja. To je vid investiranja koji štedi naše vreme i resurse. Takođe, ubrzava i naš razvoj.
U planu mi je bar jedna napisana i objavljena knjiga ove godine. Takođe, plan mi je da razvijem sopstvenu firmu, jer me nervira da radim za druge. Mišljenja sam da tako jedino mogu da dam svoj puni potencijal. Jedino tako mogu da se ostvarim. Najveći plan koji imam je potpuna finansijska nezavisnost i dovoljno slobodnog vremena da radim ono što hoću, kako hoću i kada hoću. Da ne moram nikome da polažem račune.
Dok plivam u sopstvenom životnom haosu, izgleda mi kao da se udaljavam od obale. Više nego ikada radim na ostvarivanju tuđih snova, a trebalo bi da radim na ostvarivanju sopstvenih. Doneo sam odluku da krenem da radim na ostvarivanju sopstvenih snova i radim na tome svakoga dana po malo. I siguran sam da posle nekog vremena počeće da se vide rezultati.
Univerzume, pomeri se da prođem! Nema predaje do konačne pobede!