Teška vremena stvaraju jake ljude
Teška vremena
Bilo je i težih dana
Tržišna nepredvidivost
Nove ideje
Onaj ko vlada informacijom, vlada i situacijom!
Onaj ko vlada informacijom, vlada i situacijom!
Ne kritikuj čoveka pre nego li obuješ njegove cipele. Beker
Vreme je.
Usudi se da umesto da sanjaš velike snove, realizuješ velike ciljeve. J. K. Rolling
Pravi put je često krivudav. Nepoznati autor
To je jedan martovski u pravo vreme! To si ti!
Uspeh se vidi
„Uspeh se vidi, neuspeh se objašnjava!“
I dok čekamo Đokovića da započne finale poslednjeg Grand Slama u ovoj godini, ne prestajemo sa razmišljanjem da li je uspeh to što sa svojih 36 godina igra finale jednog od najvećih takmičenja ili to što će od sutra biti svetski broj jedan i to kao jedan od najstarijih kojima je to pošlo za rukom.
Zaključujem da je krajnji uspeh pojam koji je individualni za svakoga od nas I svako mu daje sopstveni značaj i raznolikost. Ipak, ne mogu da se otrgnem utisku da i pored svega toga ostaje univerzalna krilatica:
Uspeh se vidi, neuspeh se objašnjava!
Radim. Pokušavam da izvučen najbolje iz sebe i stvorim bolji svet za svoju porodicu. Borba je bespoštena, ali se ne predajem. Dajem sve od sebe i malo više od toga. Menjam taktiku i strategiju, ali ne odustajem od onoga što sam zacrtao da ostvarim. Želim da postanem pobednik!
Možda to ide sa godinama. Kao deca, živimo u mehuru bezbrižnosti kojim nas naši roditelji oktuže. Zaštita koja nam pružaju čini da svet izgleda kao bolje mesto. Sad smo mi ti koji svojoj deci obezbeđuju bezbrižan život i detinjstvo. Prvo gledamo da podmirimo njihove potreba, a za nas šta ostane.
Svakako, veliko iskustvo u poslu i u životu su mi pokazali da „ono što um zamisli, to može i da se ostvari“, ali prvo mora da se napiše na papir. I ako na početku beše misao, ništa se ne dešatva dok se ta misao ne napiše na papir. To je njena prva manifestacija u materijalnom svetu. To je prvi pokazatelj da sve počinje od misli. Neophodno je uložiti vreme, energiju i emociju kako bi se to ostvarilo.
Surov svet je napolju. I postaje sve suroviji. Nije više dovoljno učestvovati, moraš i pobediti. Pre svega sebe i svoju lenjost. Moraš izazvati kod sebe osećaj za hitnost. Odlaganje izvršenja obaveza može presudno uzicati na tvoj život. Dobra prilika ne dolazi često, zato moraš biti spreman da je prepoznaš i iskoristiš onda kada ti se ukaže. Kako znam to? Platio sam najskuplju školu koju možeš zamisliti. Lično sam proživeo sve o čemu pišem. Svaki poraz i svaka pobeda su lični i moji. Ja sam ih ostvario.
Ne postoji drugi način da nešto ostvariš, osim da deluješ. I naravno, budi spreman da puno puta pogrešiš, padneš i podigneš se pre nego šti uspeš u onome što si naumio. Zato je važna odluka. Ona ima snagu da nas obaveže da nešto što započnemo i završimo na kraju.
Jer, pobednik se ne rađa, pobednik se postaje.
„Ne možeš usrećiti sve, nisi tekila.“ Nepoznati autor
Kada sam doneo čvrstu odluku da krenem da ostvarim jedan od svojih najvećih snova, gotovo istovremeno sam ostao bez ljudi u svom okruženju za koje sam mislio da su mi pravi prijatelji. Ne ulazim u njihove razloge, ali prosto prenosim sopstveno iskustvo. Shvati da je to neminovnost i prihvati je što je moguće bezbolnije.
Sa prijateljima sam se razišao, a supruga nije deo tog filma. Ima ona svojih briga i nedaća, za koje ima moju podršku, ali je i ona sama u tome što radi. Jednostavno je tako. Svako ko to shvati, na pravom je putu. Na putu uspeha.
Paradoksalno, za tako nešto ti treba tim ljudi koji dele tvoju viziju. Sam na putu, a opet, moraš se okružiti ljudima koji te razumeju, shvataju i dele tvoju viziju uspeha. Pri tome svesno žrtvuju sopstveni uspeh kako bi tebi pomogli da uspeš.
Staro znanje te dovede do određene pozicije, ako želiš napredak, moraš da stekneš novo znanje i nove veštine. Bez toga, večno ćeš se vrteti u krugu ili tapkati u mestu.
Da bi izgradio stabilan biznis, prevashodno moraš naći način da napraviš novac. Kada imaš dovoljno novca, treba izgraditi tim vrhunskih profesionalaca koji će ti pomoći da ostvariš svoju viziju. Naravno, sve dok se to uklapa u njihovu viziju.
Uspeh sam po sebi je lako uočljiv i prepoznatljiv. U roku od nekoliko minuta možeš prepoznati uspešnu osobu, iako ne moraš da znaš o čemu se zapravo radi. Kada gledaš vrhunske sportiste, vrlo lako primetiš one najuspešnije i bez gledanja poretka na tabeli. Uspeh je vidljiv i jasan.
Sa druge strane, mnogo je više neuspešnih nego uspešnih. Zašto?
Za uspeh je potrebna osoba određenog kalibra, želje i volje za uspehom, ali i tim ljudi koji će da brinu da ta osoba u potpunosti iskoristi svoj potencijal. Bez pravog tima i podrške, svi smo osuđeni na prosečnost.
Zato pažljivo biraj svoj tim. On je onaj prstohvat vilinske prašine koji pravi razliku i čini da, gledano sa strane, sve izgleda kao čista sreća ili magija.
Postoje periodi kada ti sve loše krene u životu. Neki kažu zbog retrogradnog Merkura, neki zbog karme, a neki… Uostalom nije ni bitno. Ja kažem da sam pred novim izazovom koji život postavlja ispred mene.
Suviše sam dugo radio na ostvarivanju tuđih snova. Dolazi vreme da radim na ostvarivanju sopstvenih snova. A jedini način za to je osnivanje i osnaživanje sopstvenog biznisa. Svo znanje i veštine koje sam sticao radeći za druge, sada su potpuno prenamenjene radu za samog sebe. Svaka sitnica je stavljena pod novu komandu čiji je cilj ostvarivanje finansijske nezavisnosti.
Uvek smo pametni kada gledamo sa strane i kada je neko drugi u pitanju. Stotine saveta sam dao drugim ljudima kada su počinjali samostalnu karijeru, ali sebi nisam umeo. Bar ne do skoro. Onda se prosto desilo. Po ko zna koji put sam pročitao rečenicu: “ Idem na sve, ništa već imam!“ Ali ovoga puta, nešto se prelomilo u meni. Znao sam da je to to i da povratka na staro više nema.
Osamostaljenje znači i odrastanje. A opet, to znači da neke stvari moraš trajno da isečeš, nekih da se odrekneš, a sa nekima počneš da živiš svakodnevno.
U prvi mah sam bio neopisivo srećan, a onda uplašen i zabrinut. U par dana čuo sam razne priče i svaka je bila gora od predhodne. Odahnuo sam kada sam shvatio da su to samo testovi izdržljivosti pre velike odluke.
Nisu me sprečili u nastojanju, već su mi pomogli da ne odustanem u svojoj odluci!
Moja pozicija je potpuno drugačija od pozicija drugih ljudi. Imam neke prednosti i neke nedostatke. Tako da isti scenario nije moguć. Uvek će biti razlika, ma koliko da je slična situacija. Zato ne razmišljam o tome unapred. Razmišljam o stvarima kada se dogode. To mi ostavlja mesta i vremwna da se bavim stvarima koje su stvarno važne i dešavaju se u ovom trenutku.
Takav način razmišljanja me je okuražio. Kako reče Frenk Sinatra „I did it my way!“ I uradio bih to ponovo. Svaki deo mog bića je znao da ću se u nekom trenutku naći baš u ovoj poziciji i to će me naterati da dam sve od sebe za sebe i zbog sebe. Kažu da je glad naveća moguća motivacija. E pa gladan sam. Osećam neutoljivu glad za uspehom, samodokazivanjem, dokazivanjem i nadsve željom da konačno ostvarim finansijsku nezavisnost.
Nisam potpuno siguran kako ću to da ostvarim, ali znam da hoću i da sam na pravom putu da to učinim!
Šta tebe sprečava da ostvariš svoje snove ili bar počneš da radiš na njihovom ostvarivanju, danas?
Pročitao sam knjigu 10% srećniji od Den Haris. Toplo je preporučujem. Meni je pomogla da shvatim kako stoje stvari u mojoj glavi. Isto tako, pomogla mi je da lakše prihvatim stvari koje mi se dešavaju. Počeo sam malo drugačije da gledam na svoju svesnost.
„Kada se zatvore jedna, otvore se druga vrata“, reče davnih dana ponosni vlasnik Yuga 45. Loše stvari koje su mi se desile, naterale su me da svu svoju energiju utrošim na ostvarivanje sopstvenih snova. Iako sam to želeo i do sada, nisam mogao da ostvarim jer mi je nedostajalo iskustvo.
Neka vrata se sama otvaraju, za neka je potrebna odrđena veština i/ili znanje kako bi se uopšte ukazala.
„Postoje svetovi, a između njih Vrata.“
Neke drevne religije su smatrale da postoji mnoštvo svetova, a prelazak u njih je bio moguć samo posvećenom pojedincu koji je znao gde da nađe portal i kako da ga prizove. Putovanja putem portala su trenutna bez obzira na razdaljinu dve tačke. Jer u portalima na vreme i prostor deluju drugi zakoni fizike.
Možda je to samo suptilna reakcija mog bića kako bi me zaštitila od nepotrebnog stresa, jer stvarno ništa nisam mogao da uradim. Nije bilo svrhe da se nerviram. Možda je zato izostala burna reakcija koja je do sada bila moj zaštitni znak.
U svakom slučaju nešto se promenilo. Nešto je pokrenulo mehanizam duboko u meni i bez suvišnog uzbuđivanja, nastvaljam svoj život dalje onako kako sam to dugo želeo. Polazim na jedno novo putovanje u nepoznato. Osećam leptiriće u stomaku i ne dozvoljavam kortizolu da me parališe. Idem napred uprkos svom strahu koji me je napao u ovih par dana.
„Idem na sve, ništa već imam.“
„I did it my way!“
Imam osećaj nemira u stomaku. Ono neugodno previranje koje celo moje biće drži u nervozi. Nešto je izvan mog poimanja i ta činjenica me čini zabrinutim. Ne kontrolišem svoj svet, a sve više izgleda da ne kontrolišem ni samog sebe.
Pokušavam da unesem red u svemu što radim. Kažu da sređen spoljni svet sređuje unutrašnji. Pokušavam da unesem logiku i red u svemu što radim. To bi trebalo da me smiri i relaksira i da sredi moje misli i moje unutrašnje biće.
Toliko toga treba srediti. Imam utisak da je moja svakodnevnica nalik onom momentu kada Pandora otvara svoju čuvenu kutiju. Sva zla hrle ka malenom prolazu koji je napravila. S tom razlikom da je ona proizvela to stanje iz čiste znatiželje, a ovo moje stanje je proizvedeno iz preuzimanja prevelikog broja obaveza.
Ne znam šta je gore. Ali oba stanja stvaraju haos i konfuziju.tako da mu dođe isto. Zapravo, krajnji ishod je isti.
Pokušavam da stvari koje radim privedem kraju. Želim sebi da stvorim naviku da ono što počnem i završim. Jer sam u jednom momentu npr čitao 10ak različitih knjiga i umesto da završim jednu po jednu, ja sam ih samo gomilao. To mi je dodalo pritisak i povećalo tenziju. Shvatio sam da moram da se fokusiram u jednom trenutku na jednu stvar. U protivnom nikada neću postići ništa u svom životu.
U nekom periodu sam bio veoma uspešan u tome što radim. I bio sam zadovoljan, većim delom. Jedino što je izmicalo su bile finansije. Nikako nisam mogao da postignem da budem adekvatno plaćen za svoj rad. Želeo sam to da promenim po svaku cenu. Radio sam više i napornije nego inače, ali to nije dalo rezultate. Pokušao sam da menjam pristup i taktiku. Ni to nije dalo rezultat.
Onda sam promenio posao. I još jedan i još jedan i onda je to postalo nešto normalno. Lutao sam od posla do posla pokušavajući da nađem onaj koji će mi odgovarati i biti dobro plaćen. Kakav veliki i težak cilj sam postavio ispred sebe, ne može se ni zamisliti
Radio sam razne poslove i stekao pregršt poznanika i saradnika po čitavoj zemlji. Sarđivao sam sa ljudima koje nikada nisam sreo. Zato što su dobili preporuku da sam pouzdan saradnik. Moj ugled je rastao. Opet sam se dizao iz pepela. Uspeo sam da izgradim reputaciju. Uspeo sam da budem najbolji u tome što radim. A onda je došla korona. A sa njom i kriza.
Sve je palo. Sva moja veština i znanje kao da su se rasuli u vetru. Moje prodajne sposobnosti su zakazale. I to što sam prestao da se edukujem imalo je određenog uticaja. U jednoj sekundi je nestalo sve što sam graxio predhodnih godina. I evo me tu, na raskrsnici puteva i prvi put ne znam koji izbor da načinim. Bilo kojim putem da krenem, predstoji mi kajanje. Bilo koju odluku da donesem, izgledaće kao da bi ona druga bila bolja.
Oklevam.
Svestan sam da će oklevanje samo pogoršati situaciju i, što je možda i gore, pojačati neizvesnost. Vreme je. Moram da donesem odluku, ma koliko ona teška bila. Posledice će postojati i za odluku koju donesem i za odluku koju ne donesem. A iskreno, više volim da verujem da moj svet zavisi od mene, a ne od tuđih odluka. I zato ću doneti odluku. Odabrati koji putem da hodim podignute glave, bez obzira na posledice.
Idem dalje. Jer to je moj put. Nekada težak i kamenit, često krivudav i uzan, ponekad bez jasnih kontura, to je moj put. To je moja staza koju hodim, mada se nekada zaželim drugog puta, shvatam da on ne bi bio moj, niti je meni namenjen. Zato hodam putem svojim, jedinim koji je stvarno moj. I ne brinem, život je najbolje ostavio za kasnije.
Znam da mogu. Znam da hoću. Znam da sam spreman. Jer Bog kada želi da te nečemu nauči, pošalje ti problem za koji si dostojan da ga rešiš, bio svestan toga ili ne.
Zato istraj u onome što radiš. Neka to bude tvoj izbor od hiljade mogućih izbora. Neka tvoj put bude samo tvoj. Neka avantura počne!