Srećna Nova Godina
Srećna Nova 2021!!! Tim Trikovi prodaje!
Srećna Nova 2021!!! Tim Trikovi prodaje!
Trebalo mi je puno vremena da shvatim da motivacioni gurui zapravo govore istinu. Mi van engleskog govornog područja imamo razne izgovore da to kod nas ne može da radi iz nekog razloga. Principi o kojim pričaju sigurno rad, lično sam se uverio u to. Potrebno je provući ih kroz specifične zakone i propise u Srbiji ili okruženju, ali provereno rade.
Jedino što ti niko od njih ne kaže direktno šta tačno treba uraditi kako bi ti principi zapravo i funkcionisali.
Meni je trebalo puno vremena da shvatim šta je sve potrebno kako bi se ostvarili koncepti o kojima oni pričaju. Da pomenem samo neke od njih:
Većina nas je čula ove pojmove, ali ih je pogrešno protumačila ili razumela. Nekako smo očekivali da tako jednostavni koncepti moraju jednostavno da rade. „Kao vožnja bicikla“, kako vole i sami ponekada da kažu.
Svi koncepti jesu jednostavni, ali rad koji stoji iza njihove realizacije nije nimalo jednostavan. Čak ni utrošeno vreme nije malo. Nekima je trebalo 10, 20 pa i više godina da postanu bogati, finansijiski nezavisni ili da ostvare svoje snove. Loša vest je da u Srbiji to vreme može biti i duže.
Dobra vest je da svako može da ostvari svoje snove, ako zna kako. A to je i najveća kvaka u priči.
Kako?
Za početak ću ti reći ono što nisi čuo od njih. Kada vratiš film i poslušaš audio programe, video matetijale ili pročitaš njihove knjige, biće ti jasno da oni sve vreme pričaju o tome indirektno. Niko to ne kaže direktno.
Poslužiće se analogijom Roberta Kiosakija (Robert Kyosaki) koji koristi podelu poslovnog sistema sa kvadrantima.
U gornjem levom kvadrantu je zaposleni, ispod u donjem levom je samozaposleni, u gornjem desnom je vlasnik velikog biznisa, a u donjem desno je investitor.
Ta analogija predstavlja stepen razvoja svakoga od nas ka svom putu ka nezavisnosti i ličnom bogatstvu.
Svako od nas prvo se zaposli, pa postane stručnjak u nekoj oblasti, onda napravi biznis od toga i na kraju zarađeni novac investira u nekretnine, zlato, akcije i sl.
Ono što ti niko ne kaže direktno je da ne možeš da zaradiš veliki novac bez pravljenja velikog biznisa. Biznis je jedino mesto koje generiše dovoljno veliku zaradu kako bi se ostvarila finansijska nezavisnost ili materijalno bogatstvo.
Na srpskom rečeno ne možeš legalno da zaradiš veliki novac ukoliko nisi vlasnik doo kompanije (društvo sa ograničenom odgovornošću).
Da pojasnim stvari.
Ti kao zaposleni radiš za platu koja je oporezovana od strane države oko 40% u bruto iznosu ili 63% u neto iznosu. Za platu od npr. 1000€ poslodavac mora na ime poreza i doprinosa da uplati još oko 630€ državi. U ukupnom zbiru to je „trošak“ od 1630€ za poslodavca.
Tvoja moć sa 1000€ u džepu je relativno mala, jer iz te mase novca ti moraš da platiš sve račune i troškove života i nemaš nikakve poreske olakšice.
Kada savladaš posao kod poslodavca, neumitno kreneš da razmišljaš kako bi mogao to isto da radiš sam. Onda se malo raspitaš, čuješ priče i otvoriš svoju preduzetničku radnju ili ti PR. Stvar sa tvojim prihodima i porezom sada stoji ovako. Ako izabereš da budeš paušalac, onda ti je mesečna nadoknada fiksna (paušal). Ako se dogovoriš sa poslodavcem da te plaća onih 1630€ bruto (ukupan trošak poslodavca), onda si uspeo. Trošak paušala je (u zavisnosti od delatnosti, veličine i lokacije radnje i sl.) Od 200 do 330€.
To znači da tvoj prohod više nije 1000€, već 1200-1430€. Isti posao radiš, poslodavca isto koštaš, ali tvoja zarada je veća zbog poreskog sistema. Ovaj novac možeš da potrošiš, uštediš ili investiraš.
Ipak, 200-400€ mesečno te dugoročno neće napraviti bogatim i materijalno nezavisnim, ali je ovo dobar početak da shvatiš kako stvari zapravo funkcionišu.
Kada malo ovladaš tehnikom i pomisliš da si doboljno veliki, bistar, sveznajući, usudiš se da otvoriš doo kompaniju. E sada tu stvari mnogo drugačije funkcionišu. Tu već počinju neke naznake biznisa. Kako posao nailazi, moraš da naučiš da delegiraš posao, ali i odgovornost. Drugi ljudi moraju pruzimati delove tvog biznisa kako bi ti mogao da imaš fokus na privlačenju kupaca, smanjenju troškova i opštoj izgradnji biznisa.
Ovde je poreski sistem drugačiji i obaveza je da angažuješ knjigovođu kako ne bi napravio neku skupu grešku. Takođe angažuj i pravnika iz istog razloga. Na početku dok su ti prihodi mali, angažuj ljude kao treća lica. Ali kada biznis postane ozbiljan, te ljude moraš imati u svom timu 24/7.
Oni će ti pomoći da izgradiš imperiju. Ne računaj da će ti oni zarađivati novac direktno, poput prodajnog tima. Ali njihovom ekspertizom sačuvaćeš ogromne količine novca. Da li zakup, kupovina, lizing, otpis, poklon, isplata veće zarade ili bonusa radnicima? Ovo su pitanja koja rešava tvoj tim i u zavisnosti od njihove ekspertize štediš ili gubiš novac. I ovo sam lično okusio na svojim leđima.
Ozbiljno postaje kada novac koji zarađuješ kroz biznis treba da sačuvaš za naredna pokolenja. Naravno, onda investiraš. Opet, tvoj tim saradnika i savetnika je tu da za svoj novac dobiješ najbolje i najviše. Zašto bi platio nešto više ako ne moraš?
Pored poreskog dela, koji sam pokušao da objasnim, različiti nivoi poslovanja razvijaju dodatne veštine i dižu naše poslovanje na viši nivo. Takođe, štede naše vreme. I na kraju, ostvaruju našu težnju ka finansijskoj slobodi, pasivnim izvorima prihoda i bogatstvu.
Što je viši nivo, igra je sve ozbiljnija i zahtevane su dodatne veštine. Takođe, raste količina zarađenog novca kao i obaveze. Prava finansijska nezavisnost znači da posao ne zahteva tvoje prisustvo. Isto tako tvoj životni stil ne trpi zbog toga što ne radiš. Ovo je moguće kroz izgradnju velikog biznisa ili investiranjem.
Kada si dobar kuvar u tuđem restoranu, zarađuješ platu. Kada otvoriš svoj restoran, onda si samozaposlen. Kada otvoriš lanac restorana onda si u biznisu. A ako poseduješ i zemljište na kojima su izgrađeni restorani, imaš udela u hotelima u neposrednoj blizini ili u kazinima, fabrikama ili putevima, onda si investitor.
Na tom nivou novac radi za tebe a ti možeš da se baviš onim stvarima koje voliš. Ili jednostavno, možeš da ne radiš apsolutno ništa.
Nadam se da sam ukratko uspeo da objasnim put do finansijske nezavisnosti i ostvarenju snova. U svakom slučaju, u tekstu sam sakrio svoj veliki cilj za godinu koja je pred nama. I angažovaću sve svoje kapacitete da ga ostvarim.
Pokazao sam put. Svako nadalje mora svojim putem. Isto tako i ja. Samo što sam ja svoj put već utabao i odmakao.
Šta ti čekaš?
Ukoliko ti je potrebno više mudrosti ili više odgovora, klikni na link dole. On će te odvesti na najmudrije mesto – Novinarnicu.
https://www.novinarnica.net/knjige/prirucnik-za-tajnog-agenta-prodaje/arhiva
Vraćam se u stari kolosek. To je moja odluka. Kada stvari prestanu da funkcionišu, seti se šta si radio kada su funkcionisale.
Neću da se pravdam zbog svoje odsutnosti, već da nastavim ono što sam započeo.
Neko je rekao da se svi izražavamo, tako što nešto prodajemo. To svrstava prodaju u sam vrh poželjnih veština. Ipak, u realnom svetu, to nije tako. Bar nije kod nas.
Tematike poput tuđih života su daleko primamljivije. To je donekle razumljivo, jer ne traži puno energije niti razmišljanja. Pratiš tuđ život, jer nemaš svoj i daješ komentare iz udobnosti svog doma. Gledaš tv, komentarišeš na društvenim mrežama, čitaš „žutu štampu“. Idealno!
Ne mešaš se u svoj život i gledaš sa strane kako prolazi i odlazi u nepovrat.
Naravno, to je potpuno tvoja odluka i ovo važi samo pod uslovom da si spreman na prosečnost i ispod toga. Za one koji to nisu, ovaj članak tek počinje.
Meni će, pak, ova godina ostati u sećanju po nekim drugim stvatima. Donošenje odluka, moć molitve i moć napisanih ciljeva. Tako ću da je pamtim.
Obe stvari sam isprobao u praksi i obe rade neverovatnom jačinom. Samo je potrebno imati apsolutnu veru u sebe, proces i okolnosti. I to onda kada te okolnosti ti, baš, i ne idu na ruku.
Dugo mi je trebalo da pohvatam konce i preuzmem odgovornost za svoj život i život svoje porodice. To sam uradio upravo sada. Doneo sam odluku da se neću predati. Neću odustati od onoga što sam zacrtao. Preživeo sam ove godine i teže i ozbiljnije stvari. Suočio sam se sa strahovima koji prevazilaze ljudsko poimanje upašenosti.
Shvatio sam da je prvi korak u svemu odluka. To je ono što odvaja ljude. To je razlika između pasivnih i aktivnih, uspešnih i neuspešnih. To je razlika između onih koji gledaju tuđe živote i onih koji svoj život uzmu u svoje ruke. Večeras sam doneo odluku da povratim svoj skoro izgubljeni život.
Nekada okolnosti nam ne idu na ruku i ne možemo uticati na njih. Ali možemo uticati na naše reakcije na njih. Ponoviću i ovde da su odluke koje ne doneseš iste težine po tebe i tvoj život, kao i one koje doneseš. Razlika je u tome što kada odluku doneseš ti uređuješ svoj život, a kada je donese neko umesto tebe, onda on uređuje tvoj život.
Donošenje odluka je prva stvar koju moraš da uradiš. Posle toga ništa neće biti isto, ali je to tvoja odluka.
Sledeći korak je ispisivanje svega onoga što želiš postići tom svojom odlukom ili odlukama. To su ciljevi. Najbolje je da ih napišeš tako da na prvi pogled bude jasno šta želiš da uradiš. I naravno, stavi ih u vremenski okvir, da bi znao kada ćeš ih ostvariti ili završiti. Ne dozvoli da te polomi pritisak datum ostvarenja neostvarenog cilja. Jednostavno daj sebi još vremena, prolongiraj ostvarivanje tog cilja za neko dodatno vreme.
Kada ispišeš sve bitne ciljeve, izaberi one koji će naviše uticati na tvoj život i napravi plan za njihovo ostvarenje. Seti se da navedeš sve što ti je potrebno kako bi ostvario te ciljeve. Opiši do detalja opremu, ljude, događaje, neophodno znanje, stanje svesti… Napiši sve što ti padne na pamet, a pomaže u ostvarivanju cilja.
Sedi i od toga napravi plan. Šta radiš prvo, šta drugo, a šta poslednje. Mada, ja bih te savetovao da kreneš od kraja. To se zove planiranje unazad i detaljno sam objasnio u svojoj knjizi Upravljanje sopstvenim vremenom 2.0. Plan je neophodan za ostvarivanje svih iole ozbiljnih ciljeva. Većina ljudi do najsitnijih detalja isplanira svoj odmor, ali ne i svoj život.
I ne, ne govorim o tome da budeš frik kontrol sa opsesijom praćenja i izvršenja svojih planova. Opusti se, ovo je život. Uvek se desi nešto neplanirano. Postoje okolnosti na koje ne možeš da utičeš. One mogu da promene planove, a ponekad čak i ciljeve, ali to je potpuno u redu. Prihvati to sa osmehom na licu.
I da ne zaboravim, veruj. Veruj u sebe, u svoje ciljeve, u svoje planove, u ljude oko sebe. Na kraju krajeva, veruj i u okolnosti i kada ti ne idu na ruku. Veruj da postoji neki viši cilj i plan za sve nas, bez obzira da li si vernik ili ateista.
Meni je vera pomogla da psihički i fizički preživim ovu godinu. Ako Bog da i još dosta njih u budućnosti. I ne, ne nagovaram nikoga da sledi „moju veru“ ili moj način razmišljanja, samo sam siguran da meni funkcioniše i radi. Kako to znam? Pa uspeo sam da svoj život promenim više puta, da se vratim iz ponora samo verom u Boga i verom u sebe.
Bog je taj nad cilj i taj veliki plan za svakoga od nas. Možeš mu se klanjati, možeš mu služiti ili možeš dati sve od sebe da uradiš pravu stvar. Donošenjem odluka, radiš od svega po malo. Ipak, najbliži si tome da uradiš pravu stvar.
„Kada se moliš, moli se kao da sve zavisi od Boga. Kada radiš, radi kao da sve zavisi od tebe!“
Davno sam čuo ovu rečenicu i nisam zapamtio kome se pripisuje. To mi ne smeta da me iznova inspiriše i daje dodatnu snagu.
Ništa se ne dešava dok se ne pokreneš sa mrtve tačke. Odluka, ciljevi, vera i znanje te neće sami po sebi naterati da uradiš to što želiš. Moraš početi! Proizvedi neku akciju, pa makar i u suprotnom smeru od onoga ka čemu ideš. Nema pogrešnog puta, samo dužeg i kraćeg. Ali, ako samo stojiš u mestu čekajući Godoa, bojim se da ćeš se načekati.
Od tebe zavisi. Tvoj život, tvoja porodica, tvoj materijalni status. Ponavljam, samo od tebe zavisi!!! Prihvati odgovornost za sve što ti se dešava i suoči se sa tim. Isprva, biće teško. Izgledaće ti da su svi drugi odgovorni umesto tebe. I sve okolnosti i sve što ti se dešava, dešava se zbog okolnosti ili drugih ljudi.
Napisao sam već. Ukoliko ti doneseš odluku, ti kontrolišeš svoj život. Ukoliko to neko drugi učini, on kontroliše tvoj život. Isto je tako sa odgovornošću. Onaj ko odlučuje, on je odgovoran za posledice.
Najteže je pogoditi metu koju ne vidiš. Isto tako, strela koju ne ispališ sigurno neće pogoditi metu, ma gde ona bila. Za pogađanje centra mete nije bitan talenat. Svako može nekada da pogodi centar mete. Kako bi često pogađao centar, moraš vežbati. Stalno i iznova. Da bi bio najbolji u tome, moraš toliko da vežbaš da poveruješ da si takav rođen.
Kreni!
Prošla je ponoć. Zapravo, već je 2:00. Gluvo doba noći je. A ja, umesto da spavam, pravim se pametan da nešto napišem vezano za osnove.
Mene nije nevolja navela da pišem, ali me je navela da krenem u avanturu kakvu nisam ni mogao da zamislim. Još uvek mi se čini da budan sanjam. Toliko se sve prebrzo odvija, da nisam više siguran da li je java ili san.
Shvatio sam veliku mudrost Grčkih filozofa:“Znam da ništa ne znam!“
A onda sam shvatio da je to dobro. Zašto?
Pa zato što ne možeš ne znati nešto više od potpunog neznanja. To mu dođe kao nulta tačka i nadalje možeš samo nabolje. Tj od tog trenutka pa u budućnost, možeš samo da znaš više o nečemu što radiš, nikako manje (već si na nuli).
Sve ono što sam radio i pisao, počinje da se uklapa u jednu konačnu sliku. Svako slovo, svka reč i rečenica su tu sa razlogom.
A razlog je da, na prvom mestu, ja mogu da se vratim i pročitam sve to ponovo. I da sopstvenu prodaju redefinišem i počnem od početka. Od samih osnova.
Šta je ponuda, predračun, račun, otpremnica, PDV… sve počinjem iz početka.
Kada radiš sa svojim parama, malo ti je više stalo do njih. Zato mnogo pažljivije vučeš svaki potez. Gledaš da unapred osmisliš svaki delić velike slagalice koja se prosula po podu svuda unaokolo. I trudim se da me ne uhvati panika. To je najgore što možeš sebi da priuštiš. Zato se fokusiram na kupce i njihovo obilaženje. Što veći broj kupaca za što kraće vreme. Sve ostalo trenutno nije važno.
Sada želim da samo čuju za mene. Naravno da želim da prodam više od svega, ali ne dozvoljavam sebi ishitrene odluke i neracionalno ponašanje. Koliko god da je pritisak veliki i koliko god da mi je prodaja neophodna, radim onako kako bih i inače radio za druge. Polako, korak po korak.
Deset ključnih koraka koje sam ranije obrađivao su najbolji način da ostaneš na kursu i ne poludiš pre vremena. (Priprema, ulaz, sedanje, zbližavanje, razlog dolaska, prezentacija proizvoda, odgovor na primedbe, zaključivanje prodaje, dobijanje i rad sa preporukama). Prodaja je pre svega intelektualna veština. Zato na inteligentan način želim da iznova izgradim odnose sa prosperitetnim kupcima. Za to su najbolje preporuke dobrih kupaca sa kojima već sarađujem. Novac je sada u drugom planu.
A ako ne?
To je već neka druga priča.
Prošla je ponoć. Svi u kući spavaju osim mene. Sedim i razmišljam u mraku. Zapravo, pokušavam da sredim misli koje imaju neku čudnu koprenu preko sebe. Kažem sebi, živi svoje snove.
Razmišljam o tome šta sam do sada sve postigao i uvek više o onome što me tek čeka da ostvarim. Često ovde pišem o ciljevima i o tome kako ih ostvariti. I ja uspevam u tome. Ostvarujem svoje ciljeve. Lagano, precrtavam jedan po jedan. Ipak, one glavne velike nikako ne mogu da dosegnem. Nešto mi ne dozvoljava da živim svoje snove.
Kako god da napravim strategiju, dve stvari mi beže iz ruku. Prva je nabavljanje sopstvene nekretnine u Beogradu. Druga je potpuna materijalna nezavisnost.
Svakako oba ova cilja se mogu podvesti pod ovaj drugi, jer potpuna matetijalna nezavisnost podrazumeva da sebi možeš priuštiti sopstvenu nekretninu, pa i više njih. Ali ih držim odvojenim kako bih mogao da pratim sopstveni napredak kako živim svoje snove.
Ja sam odličan prodavac i organizator kada treba posao da uradim za nekog drugog. Umem da prodam i da zaradim novac. Takođe, umem i da ga naplatim. Ipak, na ovaj način ne mogu da ostvarim željenu materijalnu nezavisnost i živim život onako kako ga ja zamišljam. Sa druge strane, kada nešto treba da uradim za sebe, uhvati me neka mrzovolja i izgubim motivaciju za radom. Nekako me stigne neki umor koji je toliko jak, da ne mogu da mu se oduprem.
Zato svakodnevno pokušavam da pronađem formulu da ovu svoju veliku slabost i neregularnost anuliram ili makar svedem na neki minimum. Za sada dobijam i gubim bitke. Pogađam i promašujem. Udaram i primam udarce. Ali nikako ne odustajem. U ovoj utakmici moram da pobedim najtežeg protivnika na svetu – sebe samog.
Moja sudbina je u mojim rukama. Baš kao što je tvoja u tvojim. Ne juri za snovima, nemoj čak ni da ih ostvaruješ, počni da ih živiš svaki mikrosekund svog života!
Živi svoje snove, celim svojim bićem! Jedino tako možeš biti potpuno srećan i zadovoljan sobom.
Već danima nisam ništa napisao. I to ne zbog toga što nemam šta napisati, nego nemam kada. Dogodilo mi se neverovatno ubrzavanje života.
Uspeo sam da pokrenem dešavanja u svim mojim kompanijama. To iziskuje enormne napore. Kada želiš da daš svoj maksimum, uvek je to najbolje da uradiš na jednom koloseku. Ja sada pokušavam da dam maksimum na tri paralelna koloseka i jedino što mogu da kažem da je neverovatno naporno.
Pokušavam da budem na tri mesta odjednom i prilično je teško. Zahteva pored fiziček i jako mnogo mentalne snage. Zato sam odlučio da dva koloseka spojim u jedan, a treći da proglasim sporednim. Teoretski to lepo zvuči, ostaje da vidim kroz praksu.
I sve to u januaru, koji važi za mrtav mesec. Svestan sam da je bilo praznika i da se zapravo radi samo pola meseca. U svakom slučaju kada su sve ljudi oporavili od silnih praznika, neko je dunuo u pištaljku i pokrenuo lavinu.
Telefoni ne prestaju da zvone, mailovi stižu neverovatnom brzinom. Sve se pojačalo i ubrzalo i sada liči na pomahnitali stampedo kakav nisam imao prošle godine ni u jačim mesecima. I to na svim poljima.
Naravno, pojačan poslovni život prati i pojačani privatni život. Svaka stvar kao da se udesetostručila, a svaka osoba udvadesetostručila. Jučerašnji ubrzani snimak danas deluje kao slow motion. Pored fizičkog posla, moj mozak obraćuje ekvivalentno povećan broj informacija koje zahtevaju višesložno i višedimenziono razmišljanje i pristup. Kao da je nestalo jednostavnih stvari i problema. Sve je odjednom postalo kompleksno.
I traži se hituška preciznost, istančan osećaj za donošenje odluka i promena životnih navika. Gledam da u svim sferama života budem na vrhunskom nivou. Da ne trpi porodica zbog ppsla, niti posao zbog drugih obaveza. Intenzivno radim na delegiranju svih poslova koji imaju minorni značaj za mene, moju porodicu ili poslovno okruženje.
Takođe, moje planerske veštine su unapređene na maksimalan nivo, zahvaljujući elektronskom planeru u mom telefonu. Lista prioriteta je takođe digitalna, a svaka, pa i najmanja promena je trenutno ažurirana.
Digitalni aparati su mi smanjili težinu obaveznog prtljaga i on sada staje u dva džepa. Ipak, u kolima su mi torbe sa dodacima, ukoliko to bude neophodan i svrsishodan rekvizit na nekom sastanku. U jednoj je lap-top, a u drugoj štampani materijal (leci, brošure, katalozi). Za njima posežem samo u krajnjoj nuždi. Skoro sve što radim gledam da završim na mobilnom telefonu.
To je dovelo do toga da je on nepracedno postao centar mog sveta. Čitam na njemu, pišem na njemu i po njemu, primam i šaljem mailove, pozive, slike i ko zna šta još. Sam sebi izgledam kao frik iz popularnih SF filmova 90-ih i 2000-ih.
Takav je zahtev tržišta i ja to poštujem. Kada me pitaju šta ćeš sutra? Ja kažem:“Ubrzaću.“
A ti?
Mir Božiji, Hristos se rodi! Srećni Novogodišnji i Božićni praznici. Kažu da na Božić valja uraditi od svega po malo, kako bi godina bila uspešna. Pa evo da iskoristim šansu i napišem koju reč.
Opet, znam da nisam ostvario sve svoje ciljeve koje sam postavio ispred sebe. Kao i svi, i ja se osećam pomalo nezadovolhno zbog toga. Gledam na to kao na izazov u ovoj novoj godini. Redefinisaću sve one ciljeve koje nisam do sada ostvario i integrisati ih u novi plan. Za neke za koje sam utvrdio da su postali irelevantni ili nebitni, jednostavno neće biti mesta u planu. Zameniće ih neki novi, kojo su rezultat iskustva stečenog u predhodnom periodu.
Zato je najbolje da sam definišeš i kreiraš promene u svom životu. Onda ti upravljaš i promenama i svojim životom. Naravno da ćeš i dalje morati da budeš fleksibilan i da se prilagođavaš okolnostima, ali makar ćeš imati put koji slediš. Bez toga, bićeš izgubljen na prvom rasksršću na koje naiđeš.
Najbolje što možeš je da odluku koju doneseš zapišeš na papir i nosiš je svuda sa sobom kao podsetnik. Duga je godina, a želja da uradiš nešto u svom životu je nestalna i slabašna. Vrlo lako se može dogoditi da odustaneš bez da si i probao da je sprovedeš.
Zato se zvek trudi da ti vodiš promene, a ne one tebe. Budi kreator promena, nikako kreacija.
Srećni praznici!
Prolazi vreme, brzo. Jako brzo. Danas se završava polovina poslednjeg meseca u godini. Ostaje samo 15-ak dana da se nešto uraditi za odlazeću godinu. Moje je mišljenje je, ukoliko to već nisi shvatio, da kreneš da razmišljaš o sledećoj godini. Sve svoje resurse upregni kako bi krenuo jako. To nikako ne znači da treba da zaustaviš promet u ovoj godini, već da pripremaš poslove za sledeću godinu. Na taj način počinješ da planiraš povećanje prodaje.
Počni lagano razgovore o poslovima i projektima koji su planrani za sledeću godinu. Trudi se da, neobavezno, saznaš što je moguće više informacija . Počni sa obilaženjem strateških kupaca kako bi imao predstavu o njihovoj potrošnji u toku naredne godine. Takođe, obilazi i one kupce koji su strogo pod šapom tvoje konkurencije. Nikada se ne zna šta nosi novi dan ili nova godina. Nikada ne znaš šta može dovesti do povećanje prodaje.
Siguran sam da ništa dramatično ne može da se promeni do kraja godine. Zato je mnogo pametnije investirati vreme u dobar početak i razvoj sledeće. Bez obzira o kojim proizvodima se radi, veoma je važno saznati potrebe kupaca za sledeću godinu. To će tebi olakšati posao oko planiranja, postavljanja ciljeva i kasnije oko dostizanja targeta.
Naravno, često to bude mrtvo slovo na papiru, jer se promene okolnosti, ali nije loše za početak. Svakako treba imati plan b,c,d i još koji u back up-u. Nikada ne znaš šta može da krene nizbrdo.
Naročito obrati pažnju na velike kompanije. One su glavni nosioci i pokretači razvoja tebe kao trgovca, ali i najčešći izvor sunovrata. I zbog toga je od presudnog značaja da uvek imaš u džepu (ili bazi) mnogo više kupaca nego što možeš da obradiš. Uvek dobro dođe džoker u rukavu.
Stvari se menjaju brzo. Nekada ono što je tinjalo mesecima, sada bukne za nedelju dana ili čak i manje. Informacione tehnologije ubrzavaju sve procese do neslućenih brzina. Prodaja, kao privredna grana, je na stalnom iskušenju i ispitu. Lakše nego ikada je moguće izvršiti poređenje proizvoda prema ceni, kvalitetu, brzini u radu, brzini dostave i ko zna po čemu još.
Sve ovo govori u prilog da svoje prodajne veštine moraš da usavršavaš svakodnevno. Nikada ne znaš odakle će doći ideja za rešenje nekog poslovnog problema. Zato prati članke o prodaji, čitaj knjige o prodaji i slušaj audio programe i seminare o prodaji. Mnogi će reći da je to glupost, bacanje para i da oni sve to već znaju. Ali oni ne planiraju povećanje tvoje prodaje.
Što je najgore, oni ni u čemu nisu u pravu, jer bi u protivnom bili milijarderi za koje drugi rade dok oni spavaju. Zato nastavi svoj put. I nastavi da nas pratiš.
Svakodnevno!
Za nekolilo trenutaka počeće prvi dan u decembru. Dakle 01.12.2019. Meni je to toliko neverovatno da sam pre pisanja posta proverio u dva različita kalendara i ostao iznenađen. Iako sam već nekoliko puta proveravao tu informaciju u toku dana. Kraj jednog meseca označava novi početak sledećeg.
Vreme kao da umanjuje vrednost urađenih stvari. Sva velika dostignuća od juče, danas izgledaju kao zrnce prašine nošeno orkanskim vetrom. Ili je samo moj stav takav?!
Vrlo često, najbolje rešenje za trenutni zahtev tvog klijenta ima tvoj najgori konkurent. Tvoj zadatak je da klijentu daš svoje rešenje uspešnije i bolje od svih ostalih. Naravno bez laganja i uvijanja. Dozvoljeni su samo čisti argumenti i pokoja tehnika prodaje. Ništa drugo.
Sudbina nam je predviđena, ali nismo spremni da je prihvatimo. Mislimo da možemo i bolje i više od toga. I ponekada to upali. Uvereni smo da smo prevarili sudbinu, iako je ona napravila tek mali most kako bi pokazala svoju veličinu.
Počnemo da ostvarujemo snove koje predugo sanjamo. Da li ih sanjamo kako bi ih ostvarili? Ne znam odgovor na to pitanje.
Siguran sam da postoji još mnoštvo izazova koji nas spremaju za dalji put. Svako iskustvo koje steknemo je tek jedna nit koja nam je potrebna. Svako svetlo na putu je jedan treptaj velikih zvezda na noćnom nebu.
A onda, napraviću nov pogled unazad i konstatovati da je, možda, moglo i bolje.