Објављено дана

Srećna Nova Godina

Srećna Nova Godina!

Svim našim čitaocima i pratiocima želimo Srećnu Novu Godinu!

A tebi, da baš tebi, želimo puno zdravlja, ljubavi, sreće i uspeha! Vreme je da naučeno sprovedeš u delo. Kreni odmah!

Tim Trikovi prodaje!

Објављено дана

Olakšaj sebi

Olakšaj sebi

Povratak na mrežu

Nisam siguran da li su moji tekstovi nedostajali nekome, ali sam siguran da je meni nedostajalo pisanje. Brojne obaveze, koje su se ovih dana umnožile, nisu izgovor za ne pisanje.

Kada ti je do nečega stalo, nađeš vreme za to. Iako mi je do pisanja mi neizmerno stalo, činjenica je da sam, u zadnje vreme bio malo posvećen tome. Iako sam malo „tanak“ sa vremenom, to nije bio pravi razlog za ne pisanja.

 

 

Pojavio se neki vakuum u meni. Neka disproporcija između onoga što pišem i radim. Želeo dam da to pomirim. Uložio sam enormno veliki napor u novi privatni posao koji sam pokrenuo. Moram reći da već daje rezultate. Ipak je ekstremno naporno, ali to je ono što sam želeo.

Sopstveni biznis

Napominjem da je ovo peti biznis koji sam pokrenuo. Od predhodnih četiri opstala je samo konsalting agencija, mada se postavlja pitanje njene rentabilnosti. Izgleda da će se i ona utopiti u novi biznis. Ostalih tri su ugašeni. To je valjda cena iskustva.

Dajem sve od sebe da ostvarim svoje ciljeve koje sam postavio ispred sebe davnih dana. I uredno sam ih napisao na papir. Jedan od njih je i pokretanje i razvijanje sopstvenog profitabilnog biznisa od koga možemo normalno da živimo moja porodica i ja.

 

 

To je jedan od onih snova koji iznova i iznova sanjaš, sve dok jedno jutro ne odlučiš da je vreme da ga prevedeš u realni svet. Tek tako, bez planova, crteža, skica, projekata. Kreneš napred.

Nisam bio svestan šta me sve čeka na tom putu. Pored svog mog i tuđeg iskustva koje sam imao na raspolaganju, teško je. Baš svaki početak je stvarno težak i potpuno drugačiji od svih predhodnih.

Životne faze

Moj život je prošao kroz mnogo faza i neprekidno se menja. Isto tako i moj biznis i moj odnos prema njemu. Nikada nije u potpunosti onakav kakvim ga zamišljam. Uvek ima neke nedoslednosti ili nedorečenosti.

Zapravo, puno toga ne izgleda onako kako ja to želim. Previše svakodnevnih obaveza koje zahtevaju moje prisustvo i moje odluke. To me čini razdražljivim, besnim i umornim. Čini mi se da nemam vremena  ni za šta. Ali to je deo cene koji moraš unapred da platiš, kako bi ostvario svoj cilj.

 

 

Više se ne zaluđujem da mogu započeti 20 projekata odjednom i da ih sve završim u određeno vreme vrhunski i kvalitetno. Sveo sam to na nekoliko prioritetnih stvari, ali i dalje imam stalni deficit vremena. Sam sebi izgledam kao zec iz knjige Alisa u zemlji čuda. I on stalno gleda na svoj veliki sat i stalno negde kasni. Stalno sam pod nekom tenzijom, bez neke prave potrebe.

Da je bolje, ne bi valjalo

Ne mogu da kažem da mi mnogo dobro ide, a sa druge strane ide bolje nego ranije. Na žalost, to trenutno ne doživljavam kao očekivano poboljšanje sopstvenog života, već kao neopisivo veliki napor. Sve mi je teško i prosto mi se ne radi. Pogotovu kada se okrenem oko sebe i shvatim da je ostalo još nekoliko dana u ovoj godini.

 

 

Nervozu mi pojačavaju praznici pred nama, koji će biti enorman izdatak, kao i januar koji je pun rođendana i dodatnih troškova. A ljudi obilaze markete i prodavnice kao da sutra ne postoji.

Ne znam šta mi se dogodilo. Nekada sam se radovao praznicima, vremenu sa porodicom, poklonima i ruskoj salati koju ja spremam. Sve mi je izgledalo opuštajuće i odmarajuće, do sada. Sada osećam pritisak i teret koji mislim da nikada do sada nisam osećao. Dodatno sam opterećen time što znam šta treba da radim, a upravo to ne radim. Uglavnom se bavim stvarima niske profitabilnosti, ali velikog značaja za firmu. Glupa birokratija.

Kako popraviti stvari

Svako od nas zna šta i u kom trenutku treba da radi kako bi popravio svoju situaciju. Ipak, velika većina nas jednostavno to ne radi. U mom slučaju je rešenje problema poseta kupaca u što većem broju, ali neumorne obaveze, papiri i neophodna bitokratija mi nedozvoljavaju da radim ono što znam da treba. I ono što će doneti tražene rezultate.

 

 

Uprkos tome, u januaru planiram obilazak sto kupaca. To je tehnika o kojoj sam ranije već pisao. Efikasna je kod ovih i ovakvih stanja, kao i kod svih ostalih zastoja koje imaš u poslovanju. Kada zapne, pitaj kupce šta da radiš, oni će ti reći. A stotinu njih će statistički biti dovoljan broj da pokažu pravi trend. Trend je tvoj prijatelj. Trudi se da ga pratiš.

Hladan start

Znam da se pola januara ne radi, ali se pola januara radi. I zato napred.

Odštampao sam kalendare koje planiram da podelim svojim sadašnjim i budućim poslovnim saradnicima.

Imaću dobar razlog da obiđem sve njih. Naravno, uvek postoji dobar razlog za obilazak kupaca, ali ovi praznični obilasci sa poklonima su prosto nenametljivi, opušteni i prijatniji nego oni obični, svakodnevni.

 

 

Kada stvari ovako krenu nekim svojim tokom, predlažem ti da im se ne suprostavljaš. Treba da postaneš svestan odgovornosti koju nosiš i prosto uradiš ono što je do tebe. Obilazak što većeg broj kupaca u što kraćem vremenskom roku je nešto je, u ovom momentu, jedino svrsishodno. Novogodišnji i Božićni praznici su idealni za to!

Kreni još danas!

 

Објављено дана

Drugi dan mrmota

Dan mrmota

Svaki dan

Dan kao i svaki drugi, a opet različit, kao i svaki drugi. Naporan, ali ispunjen. Nepredvidiv, a opet ukalupljen.

Kao u čuvenom filmu Dan mrmota, svaki dan je sličan predhodnom, a opet tako različit. A ako nešto želimo promeniti, moramo upotrebiti svu snagu sopstvene volje koju imamo! Znamo šta i kada treba da uradimo, ali na kraju to ne uradimo. Zašto?

Uslovljeno programiranje

Programirani smo životnim okruženjem, društvom, medijima i roditeljima koji se trude da urade najbolje za nas. Često „put do pakla bude popločan najboljim namerama“ i ne ispadne sve uvek onako kako mi želimo. Zato moramo to da promenimo.

Davnih dana sam čuo da zapravo ne umem da želim, jer mi se svaka želja izjalovi ili na kraju ne ostvari. Nisam posvetio pažnju tome, ali sam se te rečenice stalno prisećao. Gotovo ništa mi nije polazilo za rukom dug vremenski period. Želeo sam da znam zašto. I što je najvažnije, želeo sam to i da promenim.

Teorija i praksa

Pročitao sam dosta toga u životu i nisam uspeo da nađem odgovore na ta pitanja. Stvar je počela da se pomera kada sam saznao za knjigu Tajna (The Secret). Častio sam sebe za završen fakultet. Po silasku sa autobusa, uputio sam se ka knjižari rešen da kupim knjigu koja je imala veliki uticaj na moj kasniji život.

To je bila prva stvar koja mi je ukazala na to da ti je „život onakav kakve su ti misli“ koncept. Prilično jednostavna stvar, kada se gleda sa strane. Kako je razmišljanje najteža stvar na svetu,  onda stvari postaju jasnije zašto je onakvo kakvo je. Mnogi ljudi bi pre umrli nego razmislili.

Zakon privlačnosti

Od tada je prošlo 13 godina. Pročitao sam dosta toga na temu razmišljanja i promene usađenog programa koji nam ne dozvoljava da uspemo. Kao da neprekidno sami sebe saplićemo, kao da se bojimo uspeha i više od neuspeha.

Svako od nas ima program koji nesvesni deo našeg bića permanentno izvršava i to je naša zona udobnosti. Na to smo navikli i znamo šta da očekujemo. Na žalost (ili na sreću), vrlo često je ta zona mesto iz koga želimo da pobegnemo, jer smo shvatili da možemo više i bolje, ali ne znamo kako. I pošto ne znamo kako, vrlo često i ostanemo zarobljeni tu gde jesmo i nikada ne pokušamo da to promenimo. Dobra je vest što ne moramo tu da ostanemo, jer je pronađen način kako da izađemo iz sopstvene zone tesne udobnosti.

Kako napraviti promenu?

Glavno životno pitanje koje treba sebi da postavimo je kako? A pre toga, moramo sebi postaviti niz „šta“ pitanja i dati odgovore na njih. A onda postaviti pitanje kako. Nije potrebno znati odgovor na ovo pitanje, već verovati da to što smo zamislili možemo i da ostvarimo.

Kada postavimo pitanje šta mi želimo u životu da postignemo ili uradimo uglavnom imamo odgovor. Neko želi da završi fakultet, neko da smrša, neko da nađe odgovarajuću osobu, a neko finansijsku nezavisnost.

Donesi odluku

Sve što je potrebno je da znamo šta hoćemo i donesemo odluku da ćemo to i da ostvarimo. Onda to što želimo zapišemo na papir, kako se to ne bi, u međuvremenu,  izmenilo ili izokrenulo. Kada smo doneli odluku i znamo šta želimo, bitno je da znamo i do kada to želimo. Tj. da damo sebi neki rok da to i uradimo. Sa ova tri koraka uradili smo više na sebi nego što smo do tada u životu. Govorim iz ličnog iskustva.

Sledeća faza

Četvrta faza bi bila zapisivanje svih ljudi, stvari, mesta i događaja koji nam trebaju kako bi se stvari odigrale u našu korist. Što više pojedinosti napišemo, veća je verovatnoća da će se te stvari tako i dogoditi. Zato je potrebno uneti emocije u to što radimo. Bez emocija i želje nema rezultata. Odustaćemo od bilo čega ako nam do toga nije dovoljno stalo.

  • Odluka da nešto uradimo
  • Zapisivanje odluke na papir – stvaramo cilj
  • Određujemo vreme kada želimo da ostvarimo taj cilj
  • Razrada cilja – pravljenje plana
  • Unos emocija i svakodnevni rad na ostvarivanju cilja i vođenje beleški napredka
  • Ostvarivanje cilja
  • Nagrađivanje sebe zbog postignutog
  • Donošenje nove odluke i postavljanje novog cilja

Zakon vibracija

Kako gore, tako dole. Kako dole tako gore. Smaragdna tablica

Zakon privlačenja se oslanja na zakon vibracija. Sve u kosmosu vibrira, ništa ne stoji. Ovaj zakon nam govori o permanentnoj promeni i o tome da se shodno tome i mi neprestano menjamo. Promene su neizbežne i jedino što možemo izabrati je da mi budemo kreator tih promena, a ne naše okruženje.

Principi koji nam omogućuju da preuzmemo kontrolu nad samim sobom su drevna učenja poznata kao Hermetikum.

I. Princip mentalnosti
“Sve je Um; Svemir je Mentalan, ili projekcija Uma”

II. Princip saglasnosti
“Kako je gore, tako je dole; kako je dole, tako je gore.”

III. Princip vibracija
“Ništa ne stoji; sve se kreće; sve vibrira”

IV. Princip polarnosti
“Sve je Dvojno; sve ima polarnost; sve ima suprotnost polova; istovetno i različito je jednako;
suprotnosti su po prirodi iste, ali drugačije po stepenu; krajnosti se susreću; sve su istine poluistine;
svi se paradoksi mogu pomiriti.”

V. Princip ritma
“Sve se kreće gore-dole; sve ima svoje plime i oseke; sve se stvari uzdižu i padaju; njihanje klatna
se odražava u svemu; količina njihanja udesno jednaka je količini njihanja ulevo; ritam sve
izjednačava.”

VI. Princip uzroka i posledice
“Svaki uzrok ima svoju posledicu; sve se dešava skladno Zakonu; slučajnost je ime neotkrivenog
zakona; postoje mnogi nivoi uzročnosti, ali ništa ne može izbeći Zakonu.”

VII. Princip pola
“Pol je u svemu; sve ima svoje muške i ženske principe; pol se manifestuje na svim nivoima.”

Istraži ova drevna znanja i preuzmi kontrolu nad sobom i svojim životom. Počni rad na usavršavanju sebe odmah!

 

 

Објављено дана

Uspeh je timski igrač

Uspeh je timski igrač

Kako ostvariti svoje snove?

„Ne možeš usrećiti sve, nisi tekila.“ Nepoznati autor

Negde sam pročitao da kada počneš da ostvaruješ svoje snove, ostaćeš bez velikog broja ljudi oko sebe. Neki će otići zbog manjka vremena, neki zbog toga što ne mogu da te prate, a neki će jednostavno biti ljubomorni.

Kada sam doneo čvrstu odluku da krenem da ostvarim jedan od svojih najvećih snova, gotovo istovremeno sam ostao bez ljudi u svom okruženju za koje sam mislio da su mi pravi prijatelji. Ne ulazim u njihove razloge, ali prosto prenosim sopstveno iskustvo. Shvati da je to neminovnost i prihvati je što je moguće bezbolnije.

Sam, ali ne i usamljen

Svako ko kreće u avanturu, nije svestan da je uz njega tek mali broj ljudi, jedan ili dvoje maksimalno. Ja sam srećan zbog činjenice da me supruga podržava u tome što radim, ali sam i dalje potpuno sam. Svaka pobeda i svaki poraz su lično moji i teško mi ih je podeliti sa drugima.

Sa prijateljima sam se razišao, a supruga nije deo tog filma. Ima ona svojih briga i nedaća, za koje ima moju podršku, ali je i ona sama u tome što radi. Jednostavno je tako. Svako ko to shvati, na pravom je putu. Na putu uspeha.

Uspeh traži žrtvu

Na žalost, uspeh traži posvećenost i žrtvovanje. Bar u prvo vreme dok stvari ne postaviš na svoje mesto. A ako to uradiš na pravi način i napraviš sistem koji funkcioniše i bez tebe, onda si stvarno uspeo.

Paradoksalno, za tako nešto ti treba tim ljudi koji dele tvoju viziju. Sam na putu, a opet, moraš se okružiti ljudima koji te razumeju, shvataju i dele tvoju viziju uspeha. Pri tome svesno žrtvuju sopstveni uspeh kako bi tebi pomogli da uspeš.

Gde konstantno grešim?

Ja sam skoro pokrenuo sopstveni biznis, peti po redu. I shvatio sam zašto predhodnih puta nisam uspeo. Nisam imao potrebno znanje, iskustvo, viziju i tim. Zapravo, nisam ni imao biznis, već sam bio samozaposlen, pogrešno verujući da je to zapravo biznis. Bio sam najjača i najslabija karika istovremeno. Na kraju je moralo doći do pucanja.

Staro znanje te dovede do određene pozicije, ako želiš napredak, moraš da stekneš novo znanje i nove veštine. Bez toga, večno ćeš se vrteti u krugu ili tapkati u mestu.

Da bi izgradio stabilan biznis, prevashodno moraš naći način da napraviš novac. Kada imaš dovoljno novca, treba izgraditi tim vrhunskih profesionalaca koji će ti pomoći da ostvariš svoju viziju. Naravno, sve dok se to uklapa u njihovu viziju.

Paradoksalno, ali je tako.

Sam po sebi, uspeh je paradoksalna stvar. Zato se veliki broj ljudi oseća neuspešnim. Teško im je da pomire nepomirljive razlike koje su svakodnevno prisutne. Teško je biti sam na putu, a opet i u timu. Teško je zarađivati na razlici u ceni koju prave drugi ljudi. Teško je dugovati, a ujedno i imati novca.

Uspeh sam po sebi je lako uočljiv i prepoznatljiv. U roku od nekoliko minuta možeš prepoznati uspešnu osobu, iako ne moraš da znaš o čemu se zapravo radi. Kada gledaš vrhunske sportiste, vrlo lako primetiš one najuspešnije i bez gledanja poretka na tabeli. Uspeh je vidljiv i jasan.

ISBN 978-86-921111-4-3
Tajni agent prodaje – Dragan Jovanović

Više neuspešnih daju više uspešnih?

Sa druge strane, mnogo je više neuspešnih nego uspešnih. Zašto?

Neki kažu da je to prirodna raspodela stvari, Gausova kriva, Paretovo pravilo, Marfijevi zakoni… Ništa od toga ne objašnjava zašto je neko uspešan, već samo konstatuje da jeste.

Za uspeh je potrebna osoba određenog kalibra, želje i volje za uspehom, ali i tim ljudi koji će da brinu da ta osoba u potpunosti iskoristi svoj potencijal. Bez pravog tima i podrške, svi smo osuđeni na prosečnost.

Zato pažljivo biraj svoj tim. On je onaj prstohvat vilinske prašine koji pravi razliku i čini da, gledano sa strane, sve izgleda kao čista sreća ili magija.

Објављено дана

Osamostaljenje

Osamostaljenje

Niz loših događaja

Postoje periodi kada ti sve loše krene u životu. Neki kažu zbog retrogradnog Merkura, neki zbog karme, a neki… Uostalom nije ni bitno. Ja kažem da sam pred novim izazovom koji život postavlja ispred mene.

Osamostaljenje.

Došao je taj trenutak da sve karte bacim na sto i idem na sve, ništa već imam. Podižem ulog, jer ovoga puta se kladim na sebe. Mogu da izgubim, ali sam siguran da mnogo više mogu da dobijem. Ono što mogu da izgubim je privid stvarnosti koji me predugo drži u mestu.

Suviše sam dugo radio na ostvarivanju tuđih snova. Dolazi vreme da radim na ostvarivanju sopstvenih snova. A jedini način za to je osnivanje i osnaživanje sopstvenog biznisa. Svo znanje i veštine koje sam sticao radeći za druge, sada su potpuno prenamenjene radu za samog sebe. Svaka sitnica je stavljena pod novu komandu čiji je cilj ostvarivanje finansijske nezavisnosti.

Mišljenja drugih ljudi su njihova mišljenja

Neki će reći da srljam, neki da kasnim, a ja kažem idem svojim putem. Možda je moglo drugačije u nekoj paralelnoj dimenziji. U ovoj nije. Morao sam da steknem iskustvo, pozicije, poznanstva i pre svega da se dovoljno okuražim da pođem ovim putem.

Uvek smo pametni kada gledamo sa strane i kada je neko drugi u pitanju. Stotine saveta sam dao drugim ljudima kada su počinjali samostalnu karijeru, ali sebi nisam umeo. Bar ne do skoro. Onda se prosto desilo. Po ko zna koji put sam pročitao rečenicu: “ Idem na sve, ništa već imam!“ Ali ovoga puta, nešto se prelomilo u meni. Znao sam da je to to i da povratka na staro više nema.

Život traži promenu

To je iziskivalo drastične mere. Prvo sam završio posao koji je donosio dobar deo prihoda za mene i moju porodicu. Svesno sam to uradio jer je postao prepreka jednom od mojih vodećih ciljeva – finansijskoj nezavisnosti. Robert Kiosaki voli da kaže da je plata mito koji nam daju kako ne bi ostvarili svoje snove, već pomogli drugima da ostvare njihove snove!

Osamostaljenje znači i odrastanje. A opet, to znači da neke stvari moraš trajno da isečeš, nekih da se odrekneš, a sa nekima počneš da živiš svakodnevno.

U prvi mah sam bio neopisivo srećan, a onda uplašen i zabrinut. U par dana čuo sam razne priče i svaka je bila gora od predhodne. Odahnuo sam kada sam shvatio da su to samo testovi izdržljivosti pre velike odluke.

Nisu me sprečili u nastojanju, već su mi pomogli da ne odustanem u svojoj odluci!

Moj put

Pa ovo je moj put. Niko drugi ne hodi ovim putem osim mene. To što se drugima dešava je deo njihovih života i njihovog puta, a ne mog. Možda se meni dogodi i nešto slično, ali neću razmišlajti o tome negativno. Pusiću da se prvo dogodi, ako se dogodi. A onda ću se suočiti sa tim u datim okolnostima i sa svim raspoloživim sredstvima.

Moja pozicija je potpuno drugačija od pozicija drugih ljudi. Imam neke prednosti i neke nedostatke. Tako da isti scenario nije moguć. Uvek će biti razlika, ma koliko da je slična situacija. Zato ne razmišljam o tome unapred. Razmišljam o stvarima kada se dogode. To mi ostavlja mesta i vremwna da se bavim stvarima koje su stvarno važne i dešavaju se u ovom trenutku.

Takav način razmišljanja me je okuražio. Kako reče Frenk Sinatra „I did it my way!“ I uradio bih to ponovo. Svaki deo mog bića je znao da ću se u nekom trenutku naći baš u ovoj poziciji i to će me naterati da dam sve od sebe za sebe i zbog sebe. Kažu da je glad naveća moguća motivacija. E pa gladan sam. Osećam neutoljivu glad za uspehom, samodokazivanjem, dokazivanjem i nadsve željom da konačno ostvarim finansijsku nezavisnost.

Nisam potpuno siguran kako ću to da ostvarim, ali znam da hoću i da sam na pravom putu da to učinim!

Šta tebe sprečava da ostvariš svoje snove ili bar počneš da radiš na njihovom ostvarivanju, danas?

 

Објављено дана

Malo mi za sreću treba

Malo mi za sreću treba

10% srećniji

Pročitao sam knjigu 10% srećniji od Den Haris. Toplo je preporučujem. Meni je pomogla da shvatim kako stoje stvari u mojoj glavi. Isto tako, pomogla mi je da lakše prihvatim stvari koje mi se dešavaju. Počeo sam malo drugačije da gledam na svoju svesnost.

Dešavanja je danas bilo toliko da sam se osećao neverovatno. I nisu sve stvari bile dobre. Primio sam neke loše stvari iznenađujuće mirno i staloženo. Svakako mogu da se zahvalim Denu (pomenutom autoru) na tome. Stvarno je učinio da budem makar 10% srećniji, bez obzira na težinu situaciji u kojoj se nalazim.

Vrata

„Kada se zatvore jedna, otvore se druga vrata“, reče davnih dana ponosni vlasnik Yuga 45. Loše stvari koje su mi se desile, naterale su me da svu svoju energiju utrošim na ostvarivanje sopstvenih snova. Iako sam to želeo i do sada, nisam mogao da ostvarim jer mi je nedostajalo iskustvo.

Koliko god ja želeo nešto, jednostavno nije bilo ni vreme ni mesto za to. Iako već gazim 40 godina, za neke stvari sam bio krajnje mlad i naivan. Cena naivnosti je velika i bolna. Zato je bolje da je platiš što je moguće ranije u životu. I ako možeš u celosti. To je cena iskustva koje je neophodno kako bi nastavio svoje putovanje.

Neka vrata se sama otvaraju, za neka je potrebna odrđena veština i/ili znanje kako bi se uopšte ukazala.

„Postoje svetovi, a između njih Vrata.“

Skriveni svetovi u nama

Neke drevne religije su smatrale da postoji mnoštvo svetova, a prelazak u njih je bio moguć samo posvećenom pojedincu koji je znao gde da nađe portal i kako da ga prizove. Putovanja putem portala su trenutna bez obzira na razdaljinu dve tačke. Jer u portalima na vreme i prostor deluju drugi zakoni fizike.

Kada sam pročitao 10% srećniji, osetio sam se kao da sam zavirio u jedan od tih portala. I to baš na onaj koji te vodi u samog sebe. Uspeo sam da sagledam sebe iz potpuno drugačijih uglova nego do sada. Postao sam svesniji sebe i svojih osećanja. A opet, sve mi izgleda kao da gledam film na tv-u. Kao da se ti događaji dešavaju nekom drugom. Uspeo sam da se distanciram od njih. Da ih primetim, ali da ne utiču na moj unutrašnji svet.

Možda je to samo elektricitet

Možda je to samo suptilna reakcija mog bića kako bi me zaštitila od nepotrebnog stresa, jer stvarno ništa nisam mogao da uradim. Nije bilo svrhe da se nerviram. Možda je zato izostala burna reakcija koja je do sada bila moj zaštitni znak.

Možda je pomogla knjiga, možda ne je stigao umor. Možda i nisam još sagledao stvari na pravi način. A možda ću, kada se prašina slegne, da se vratim na „fabrička podešavanja.“

U svakom slučaju nešto se promenilo. Nešto je pokrenulo mehanizam duboko u meni i bez suvišnog uzbuđivanja, nastvaljam svoj život dalje onako kako sam to dugo želeo. Polazim na jedno novo putovanje u nepoznato. Osećam leptiriće u stomaku i ne dozvoljavam kortizolu da me parališe. Idem napred uprkos svom strahu koji me je napao u ovih par dana.

Efekat leptirovih krila

„Idem na sve, ništa već imam.“

I ne zato što mi treba mnogo više od ovoga što imam, već mi treba potvrda da ja stvarno to mogu sam bez ičije pomoći. Teško je znam, ali nisam navikao da stvari koje želim dobijem na lak način. A ako je došlo vrem da zapnem, postaviću lestvicu tako visoko, da ću morati da poletim kako bih je preskočio.

„I did it my way!“

 

Објављено дана

Show must go on

Show must go on

Najbolji sebi ili drugima?

Nekada nije najbitnije biti najbolji. Dešava se da i najboljima ne ide. A kada njima ne ide, a najbolji su, šta da očekujemo mi ostali. Koje su naše šanse?

Biti najbolji sebi ili drugima je, u zadnje vreme, teško odvojiva stvar. Pomešana su nam očekivanja sa očekivanima okoline. Beskrajno želimo da impresioniramo druge, pre nego li sebe. Radimo ono što se od nas očekuje, a ne ono što želimo da uradimo u tom trenutku.

Momenat istorije koji to nije

Pišem post u svetlu finala US opena gde je najbolji teniser na svetu izgubio meč od drugoplasiranog. Nije uspeo da veže sva četiri grenslema u jednoj godini i time svetu pokaže da je stvarno najbolji. Naravno, reč je o Novaku Đoković i finalu US opena.

Često njega uzimam kao primer, jer je on najuspešniji čovek koga znam, a da pravi tako nebulozne i katastofalne greške kao i većina nas „običnih smrtnika“. I to ništa manje nego svi mi ostali, a opet je bolji od svih nas zajedno.

Ima veliki problem da ga ljudi prihvate, vole i poštuju. I kada se to na kraju dogodi, on kiksne. Isto se dogodilo na Olimpiskim igrama gde je bio tretiran kao prava zvezda, a isto je bilo i večeras u finalu US opena. Slično se dogodilo i pre par godina kada je ceo svet očekivao da uzme svoj prvi Roland Garos turnir. Nije uspeo. Tada nije.

Podleći pritisku

Jednostavno je podlegao pritisku i pustio da mu drugi odrede šta je bitno i važno za njega. I naravno, svet nikada nije zadovoljan. Ti uvek možeš bolje i više. Ne smeš ili ne možeš da pogrešiš. Tako isto misli i tvoj šef, menadžer ili prosto nadređeni.

Svi mi trpimo pritiske sa raznih strana da svoj posao odradimo mnogo bolje nego što ga radimo. Ponekad je to i izvan naših realnih mogućnosti. I kako  bi udovoljili drugima, mi guramo sebe preko granica mogućeg. Nekada uspemo, a nekada ne. Češće će nam biti zamereno kada ne uspemo. Iako je to mizeran broj puta u odnosu na uspeh.

Očekivanja

Ne uspevamo da zadovoljimo očekivanja drugih, iako ih postavljamo kao svoja. Trudimo se iz petnih žila, ali nekada prosto ne ide. Nije tvoj dan, mesec ili čak cela godina. Dešava se! I mašinama treba povremeni remont, kamo li živom čoveku.

Uvek sam za to da se da maksimum, da se istrči koji kilometar više, ali nisam za to da podlegneš pritisku okoline uzimajući ga za svoje parametre. To je najbrži put da sagoriš ili budeš trajno nezadovoljan postignutim. Ili da napraviš neku veliku glupost!

Besan sam što Đoković nije uspeo u „svom“ nastojanju. Ali više sam besan što to vreme nisam iskoristio pametnije. Iznervirao sam se i nabio sebi tenziju, kao da sam lično ja izašao na teren i izgubio. Srce mi tuče kao ludo i ne mogu da spavam. Da li je to ono što ja želim ili je nametnuto sa strane okoline?

Moja podrška

Volim da gledam Novaka Đoković kako igra tenis i stalno upozoravam sebe da se ne nerviram kada gubi, već da gledam igru kao igru. Lakše je reći nego učiniti baš zbog programa okoline koji sam usvojio. Nije mi više bitna igra nego pobeda po svaku cenu. Zalutali smo u životu ako prihvatimo da nema uspona i padova, već samo uspona.

Neprirodna normalnost

To nije prirodno stanje stvari. To nije ono kako se stvari odvijaju. Nekada si najbolji, nekada najgori. Nekada si među zvezdama, a nekada na dnu. Ja sam lično doživeo da tokom leta na temperaturama od 40°C i više, ne mogu prodati klima uređaj! Ubijao sam sebe u pojam i nisam verovao da je to moguće. Pa, eto desilo se.

Iako sam bio najbolji u prodaji svega što sam prodavao, ovog leta, klima uređaji mi nisu išli. I morao sam da se pomirim sa tim. Nisam čovek koji to prodaje sada i to je to. Na terenu su „neki novi klinci“ koji to rade mnogo, mnogo bolje od mene. I to je suština stvari. Nisam se našao ni snašao u tome i moram da se pomirim sa tim.

Poraz

Nije lako prihvatiti poraz. Pogotovu u momentima kada misliš da si najbolji na svetu (možda stvarno i jesi najbolji na svetu). Nije lako početi iz početka, okrenuti novi list. „Nije lako ni prvi put ljubiti“, često je pričao jedan od mojih mentora. Ali je tako.

Često se prisetim priče o Fredy Mercury-u, već u poznom stadijumu bolesti, kada je došao u studio da snimi poslednnu pesmu sa albuma. Otpio je veću količinu votke direktno iz flaše i u cugu otpevao poslednji hit Qeen-a: „Show must go on“. Preminuo je par meseci posle toga.

E pa, „Show must go on“ i ja tebi! I ti meni! I Đokoviću i svima onima koji ne žele da odu bez traga da su nekada hodili ovim svetom.

Show must go on, my friend! Show must go on.

Објављено дана

Fokus

Fokus

Olimpijada 2020

Što se mene tiče, završene su olimpijske igre. Novak Đoković je izgubio polufinale i na kraju mu je izmakla čak i bronzana medalja. Veoma iznerviran i revoltiran, shvatio sam da imamo isti problem koji nas muči. Nedostatak fokusa!

Glumljenje plejboja i igranje mix dubla, skrenule su mu misli sa jedine stvari koju je trebalo da uradi – osvoji zlato u singlu.

Kako ja to vidim

Moj problem je što pokušavam da uradim 5 stvari odjednom i na kraju ne uradim nijednu. Nisam fokusiran i to me na kraju košta. Mnogo me košta.

Prepustio sam drugima da upravljaju mojim životom i sada liči na brod u oluji nasred okeana. Bacaju me talasi sa jedne na drugu stranu. Nadam se samo da se neću razbiti o hridi ili podvodne stene.

Multitasking vs fokus

Lično nikada nisam verovao u multitasking, pa ga i veoma retko praktikujem. Ja sam više tip koji ugasi radio kako bi parkirao auto, pogotovu kada sam pod tenzijom. Potrebno mi je da se fokusiram kada nešto radim. Inače napravim lom.

Da se to dešava i ljudskim veličinama i gromadama, videli smo na primeru Novaka sada na olimpijadi. To je važno kako ne bi istu grešku ponavljali više puta. Iskustvo je ono što nas stvarno nečemu nauči. Glupost je kada istu grešku ponavljamo više puta.

Fokus na fokus

Da se vratim na temu fokusa. Kada ga ima premalo, to je sindrom poremećaja pažnje i potrebno je kliničko lečenje. Previše fokusa može dovesti do propusta na drugim poljima. Zato ću uvesti pojam kontrolisanog fokusa. To je potreba da se u određenom momentu budeš fokusiran samo na jednu stvar. Ako je to posao onda se fokusiraj samo na to da ga završiš što bolje i što pre.

Nemoj dozvoliti da ti pažnja luta i da radiš ono što znaš da te neće dovesti do cilja. Takođe, važnu ulogu u svakom ispehu ima tim. Niko kao pojedinac ne može da prebrodi sve prepreke. Zato je tu tim. Ali o timu i njegovom značaju drugi put. Sada je fokus na fokus.

Kako se fokusirati?

Svi mi znamo šta treba da radimo, samo što to jako često ne radimo. Zašto je to tako? Zato što smo tako programirani od samog rođenja pa sve do danas. Celokupno vaspitanje, verbalna i neverbalna komunikacija nas je napravila onim što smo. Dok god ne promenimo program, radićemo stvari pogrešno.

Fokus je veština koja se se, kao  i sve veštine, uči i unapređuje. Prvenstveno moraš shvatiti da imaš problem da se fokusiraš na jednu stvar. Kada to shvatiš, potrebno je da odlučiš da to promeniš. Svakodnevnom vežbom fokusiranja, moguće je da se fokus dovede do savršenstva. Demonstraciju toga najbolje rade borci-monasi manastira Šao lin. Njihova moć fokusa nadilazi ovozemaljska poimanja. Naravno, za većinu svakodnevnih stvari nije nam neophodan toliki fokus.

Prioriteti, pa fokus

Dovoljno je da razvrstamo prioritete i ono što je stvarno važno za nas i naš razvoj, radimo potpuno fokusirano. Za to vreme ne sme ništa da nam odvlači pažnju, niti da dozvolimo da naš mozak igra igrice sa nama. Potpuni fokus će dovesti do najboljih rezultata. Podeljena pažnja će dovesti do toga da, poput Đokovića, imamo 5000 nebitnih fotografija i nijednu medalju sa olimpijade.

Iskreno mi je žao Novaka i saučestvujem u njegovoj patnji. Takođe, to što se dogodilo njemu, pomoglo je da uvidim gde ja grešim u svom životu i da pokušam da to promenim. Za Novaka nisam siguran da li će za tri godine moći na olimpijadu ponovo, ali sam za sebe i sve one koji prate blog siguran da će iz svega ovoga izvući veoma važnu pouku. Fokus je najbitnija stvar u onome što radiš.

Fokusiraj se!

Објављено дана

Najbolja verzija sebe

Najbolja verzija sebe

Kako postati najbolja verzija sebe?

Svi mi želimo više i bolje. U svakom trenutku očekujemo da budemo bolji u svemu što radimo. Takmičimo se sa drugima, takmičimo se sa samim sobom, takmičimo se sa vremenom. Uvek želimo da budemo najbolja verzija sebe.

 

 

Zašto onda ne radimo ono što će nas sigurno dovesti do toga? Zašto izbegavamo da radimo stvari koje će sigurno dati najbolje moguće rezultate? Zašto se samosabotiramo?

 

Tajni agent prodaje

Lično iskustvo

Sve što pišem na ovim stranama je prošlo kroz neko moje iskustvo i dobilo patinu vremena, pre nego li sam i odlučio da pišem o tome ili objavim. Svi primeri su lično moji i čitavo iskustvo sa ovih strana je lično moje. Uvek polazim od pretpostavke da ukoliko ja nešto mogu da postignem, onda to svako može.

 

 

Tako je i sa gore postavljenim pitanjima. Ona su primer ličnih nedoumica i strahova kojih se još uvek nisam oslobodio u potpunosti. Imao sam razne velike i male uspehe, ali isto tako i ozbiljne padove tokom svog života. Iz nečega sam naučio, iz nečega sam profitirao, ali puno puta sam i izgubio. Ustao sam i nastavio dalje. Opet, ostala su ova pitanja koja me neprestano proganjaju.

 

Trikovi prodaje

Postavi sebi prava pitanja

Zašto je sve ovo što pišem lakše primeniti na drugima nego na sebi? Zašto je lakše unaprediti nekog drugog, nego postati najbolja verzija sebe? Da li nam fali još nešto osim samodiscipline da uspemo u tome?

 

 

Često čujem da se ljudi plaše uspeha, možda i više nego neuspeha. Uspeh se vidi, a neuspeh se objašnjava. Ipak, sklon sam verovanju da nas niko nije naučio da uspemo. Tu i tamo neki trener nam je usadio pobednički mentalitet u nekom sportu, ali retko nam je ko usadio pobednički mentalitet u životu.

 

Upravljanje sopstvenim vremnom 2.0

Uspešni i oni ostali

Valjda zato ima puno uspešnih sportista, a malo uspešnih ljudi. Pravila su ista za uspeh u svim područijima, ali nekako lakše je odustati. Lakše je ostati u prosečnosti, nego iskoračiti u svet uspešnosti.

 

 

Jedan od glavnih razloga našeg neuspeha je gubitak fokusa. Sportista voli ono što radi i potpuno je posvećen tome. Fokusiran je na svaki aspekt toga što radi. Za njega to i nije posao nego razonoda za koju je dobro plaćen.

 

Povećaj prodaju, odmah

Ono stvarno bitno

Lagano, dolazimo do suštine zašto ne postajemo najbolja verzija sebe. Suštinski ne volimo ono čime se bavimo i ne osećamo dovoljno veliku strast koja nas gura i u onim najtežim trenucima. Duboko u sebi znamo šta treba i kako da uradimo i budemo bolji, ali jednostavno to ne uradimo. Postignut rezultat nas ne ispunjava. Ne doživljavamo uspeh na tom polju kao lični uspeh, već kao nametnut sa strane.

 

 

Okruženje, roditelji, prijatelji, rođaci i komšije imaju neke svoje frustracije koje leče na taj način što nam nameću sopstvena očekivanja. Ista ta koja nisu sami mogli da ostvare. Na taj način postajemo avatar nečijih htenja, želja i snova. Mi živimo njihove priče i živote koje oni nisu mogli ili nisu smeli. Zato i kažu da ako ne radiš na ostvarivanju sopstvenih snova, neko te zaposli da ostvariš njegove snove. Iz tog razloga to i nije uspeh nas samih, već uspeh onoga ko nas je zaposlio.

 

Trikovi prodaje II

Promeni ploču

Promeni taj šablon u kom si predugo zarobljen. Donesi odluku da ćeš od danas neprekidno raditi samo na ostvarenju sopstvenih snova/želja/ciljeva i da si spreman da platiš punu cenu unapred, ma kolika ona bila! Ne postoji puno težih odluka od ove, ali posle nje, ne postoji lakši i bolji život ispunjen ostvarenošću.

Ne postoji drugi, niti bolji način da postaneš najbolja verzija sebe, osim ovoga. I to je jedini način da se ostvariš i budeš potpuno zadovoljan sobom. Da nađeš svoj unutrašnji mir.

 

Put uspeha

Saznaj šta želiš. Donesi odluku da to i uradiš. Napravi plan kako da dođeš do toga i šta ti je sve potrebno kako bi to ostvario. I radi pomalo na svojim ciljevima svakog dana. Svakog dana!

Jedino tako ćeš zaista postati bolji. Jedino tako ćeš postati najbolja verzija sebe!

Kreni odmah!

Објављено дана

Putovanje u višu svesnost

Putovanje u višu svesnost

Koraci za nama

Definitivno ništa nije onako kako izgleda na prvi pogled. Često, ni na drugi pogled se ne može spoznati velika istina. Iako stoji tu pred nama, ponekad je potrebno više vremena i načina kako bi nam se nešto otkrilo na pravi način. Moramo biti strpljivi.

Predhodna nedelja je bila jedna od najboljih, ali istovremeno i jedna od najgorih u mom životu. Kako to uglavnom biva, događaje ne možeš kontrolisati. Jedino što možeš kontrolisati jeste tvoja reakcija na njih. I to je najvažnija moć koju imaš. To je početak putovanja u višu svesnost.

Moj put

Kada stvari ne idu u željenom pravcu, većina nas se iznervira, parališe i ne uradi ništa. Slično je i kada stvari idu kako treba, jedino što se tada ne nerviramo.

Zahvaljujući blagovremenoj spoznaji, želje da rešim problem i neodustajanja, uspeo sam da minimalizujem gubitke, bar se nadam. Takođe, uspeo sam da se loši momenti ne pokažu u onim dobrim i da ih ne pokvare. Niko od prisutnih nije mogao da nasluti kolika se drama odigrava u meni dok sam vršio prodajnu prezentaciju. To nije smelo da baci senku na posao koji radim.

Nijanse koje presuđuju

Ne bih smatrao sebe profesionalcem, da je bilo drugačije. Takođe, tako je bilo zato što sam se dobro pripremio za prezentaciju i ništa nije moglo da je poremeti. Zato volim izreku da je priprema pola posla. Bez dobre pripreme, osuđen si na improvizaciju, a to profesionalci ne rade.

Trudim se da zapisujem svoje ciljeve i da ih ostvarujem. Tako pomeram granicu svoje svesnosti i granicu svojih mogućnosti. Ono što um može da zamisli, može i da ostvari, rekao je jednom prilikom Henri Ford. I bio je u pravu. Ništa ne biva dok um to ne zamisli.

Velike lekcije

Shodno svemu tome, zapitao sam se kako je onda došlo do katastrofe sa početka priče? Ništa od toga nisam zamišljao niti sam postavio kao cilj. A jednostavno je tu i okupira svaki deo moga bića. Ne mogu da je se otresem. Prožima me u potpunosti, deo po deo, zauzima svaku ćeliju u mom telu.

Kako je došlo do toga?

Svestan sam da se neki stvari dogode kao lekcija koja nas vodi do naših ciljeva preko potrebnim iskustvom. Jer, jedino tako možemo biti potpuno spremni da ostvarimo svoje ciljeve i svoj puni potencijal. Sve te lekcije iz života koje nismo sanjali, svi ljudi za koje se nismo nadali da ćemo ih sresti ili upoznati, pletu fino tkanje naših života. Svo to iskustvo koje proživimo, pomoći će nam na višem stupnju našeg razvoja.

Smisao našeg postojanja je da proživimo iskustva koja želimo, ali isto tako moramo da proživimo i ona koja ne želimo. Nešto poput kosmičkog zakona, jing i janga ili dobra i zla. Jedno ne možemo poznati bez drugog. Jedno je prožeto drugim, ne može nam se otkriti velika istina bez prihvatanja tog principa. On je toliko važan da nam se isti obrazac ponavlja iznova i iznova. Dok ga potpuno ne usvojimo i na duhovnom nivou. Dok ne postane deo nas!

Početak putovanja

Hteo sam post da nazovem „brodolom na vidiku“, ali sada sam siguran da je mesto brodoloma, ovo početak puta u jednu višu svesnost, jednu novu stanicu uma. Ovo je jedna potpuno nova avantura. Gde će nas odvesti?

Na nama je da to otkrijemo!

Srećan put!

Potpis autora: Dragan Jovanović