Ciljevi kroz vreme
Vreme
Vreme prolazi
Ostvareni ciljevi
Planirani ciljevi

Inspiracija
Dopuna postignutog

Višestruki izvori prihoda

Idemo još bolje
Uspeh se vidi. Neuspeh se objašnjava. Izbor je tvoj!
Uspeh se vidi. Neuspeh se objašnjava. Izbor je tvoj!
Javu za sne, ja dao bih i sve što imam, al’ nemam njih!
Pored „to do“ liste i liste ciljeva koje treba ostvariti, samoinicijativno sam napravio i listu dostignuća za tekuću godinu.
Što je vreme više odmicalo, lista je bivala sve duža i duža. Ja sam bivao sve ponosniji i ponosniji na svoja „malena“ dostignuća.
Mora doći i period kada se moraš zadovoljiti i malim stvarima. A to su „sitnice“ koje daju pečat tvom životu.
Dodatni izazov bio je i očuvanje motivacije, kao i zdravog razuma.
Male stvari čine velike promene u životu.
Ako nešto odlažeš godinama, kada završiš, to više nije mala stvar.
Uspeo sam da uživam u šolji kafe, tople čokolade ili čaja. U samostalno napravljenom doručku za sebe i svoju porodicu.
Nekada moraš ostvariti male snove, kako bi mogao da sanjaš velike.
Neizmerno sam zahvalan na novim znanjima, saznanjima i iskustvima koje sam dodao u svoj portfolio kroz ovaj period za nama.
Uspeo sam! Objavio sam knjigu na KDP, Kindl direct publishing, Amazonov servis za digitalne knjige ili e-books. Najveći na svetu!
Rado ću pomoći svakome ko želi da se okuša u ovim vodama. Od ideje do realizacije.
Ne pati od toga da nisi postigao ništa u životu.
Svaka, pa i najmanja stvar te približava velikom krajnjem cilju, kao mozaik koji se sklapa podjednako od velikih i malih kockica.
A na kraju, bitna je zapravo ta, celokupna slika!
Uspeh se vidi
„Uspeh se vidi, neuspeh se objašnjava!“
I dok čekamo Đokovića da započne finale poslednjeg Grand Slama u ovoj godini, ne prestajemo sa razmišljanjem da li je uspeh to što sa svojih 36 godina igra finale jednog od najvećih takmičenja ili to što će od sutra biti svetski broj jedan i to kao jedan od najstarijih kojima je to pošlo za rukom.
Zaključujem da je krajnji uspeh pojam koji je individualni za svakoga od nas I svako mu daje sopstveni značaj i raznolikost. Ipak, ne mogu da se otrgnem utisku da i pored svega toga ostaje univerzalna krilatica:
Uspeh se vidi, neuspeh se objašnjava!
Počinjem da pišem objavu već ko zna koji put i nešto mi ne dozvoljava ni da počnem. To me iritira, jer jedan od postavljenih ciljeva jeste redovnije pisanje objava. Na kraju sam uspeo da nateram sebe da počnem da ostvarujem svoje ciljeve.
Danas sam uživao u vožnji automobila. Ukazala mi se prilika da klijentu isporučim robu. Kako je službeni auto skoro ostao bez goriva, odlučio sam da iskoristim šansu i odem svojim autom.
Odluči odmah! Kreni!
Nisu bile presudne finansije, niti nedostatak majstora. Jednostavno sam odlučio da uradim to i avantura je počela.
Za sada sam uspeo da završim veliku većinu posla. Ostala je još samo dečija soba. To je svakako poduhvat sam po sebi, pa ću možda morati da to ostavom posle odmora koji se približava.
Slažem se da, usled nedostatka iskustva, nisam uradio valjanu pripremu za ovaj poduhvat. I da sam morao da angažuje mentora sa realnim iskustvom, kako bih anulirao početni promašaj, ali kada sam postavio izazov kroz ciljeve, stvar je legla na mesto i počela da napreduje.
Problemi često izgledaju nerešivi dok ne promenimo percepciju. Zato je obrazovanje važno, jer nam u kontrolisati uslovima pomaže da nađemo pravi način za rešavanje određenih zadataka. Takođe, nekonvencionalno razmišljanje može dovesti do dobrih rezultata.
Svestan sam da je on neophodan i nadasve potreban, jer ne možeš živeti u neuređenom i prljavom prostoru. Pored toga ima svoje higijenske i estetike razloge. A glavni razlog je taj što „pobednici nikada ne odustaju, a oni koji odustaju nikada nisu pobednici“.
Pobednici znaju zašto.
Tako se osećam veći deo života. Kao da se čitav svet urotio protiv mene kako bi me slomio, a ja se ne dam. Stojim sam, poput tog jedra koje prkosi oluji.
Destinacija je krajnja oodrednica. A put kojim ideš je promena koju moraš napraviti kako bi postao ono što želiš i od sebe očekuješ. To je proces voljne promene ka boljoj budućnosti.
Uživaj u putovanju!
„Ako ne znaš kuda ideš, svaki put će te odvesti tamo!“ Luis Kerol, Alisa u zemlji čuda
„Ja to mogu!.“
Sva rešenja su već pronađena. Naše je da to prihvatimo i primenimo.
„Lanac je jak onoliko koliko je slaba njegova najslabija karika.“
Ne dozvoli da ti budeš ta karika. Nikada.
Eto i mene posle jednog dužeg vremenskog perioda. Rešio sam da je vreme da podelim neke novotarije u svetu prodaje. Ili možda meni tako izgleda.
Kažu da je razmišljanje najteži posao na celom svetu. Zato većina ljudi izabere sve ostalo, pre razmišljanja. I zato jesu tu gde su. Hajde da vidimo da li je to baš tako i ako jeste, šta preduzeti u našem slučaju da ne ostane tako.
Odavno sam se sreo sa idejom da je trgovina nešto prljavo, pokvareno i nečasno, da nije pravi posao i da je pribežište onih koji više ne mogu pronaći posao u svojoj struci. Takođe, stalno čujem komentare da se prodajom može baviti svako od nas.
Da li je baš tako?
Moram da priznam da su ovo dve najveće zablude sa kojima se srećem.
Tačno je da svako može da se bavi prodajom, ali takođe, svako može da se bavi i bilo čim drugim, ali je pitanje koliki uspeh možeš postići u tome?
Prvi deo ne želim ni da komentarišem, svako svoj posao radi u skladu sa sopstvenom savešću.
Prodaja je posao kao i svaki drugi, a opet različit od svakog drugog. Prvenstveno, prodaja je na početku i na kraju svakog procesa. Ništa se na svetu ne dešava dok neko nešto ne proda. Tek tada kreće sve, fabrike, mašine, radnici i sve prateće stvari. Prodaja pokreće svet.
I na na kraju svakog kraja je novi početak i nova prodaja.
Jednostavno je tako. I to svi veliki trgovci na svetu znaju. U globalnom svetu nije više bitno ko nešto proizvodi nego ko je spreman nešto da kupi i po kojoj ceni. Sve ostalo postaje trivijalno.
U moru prodaja, najbitnija za nas je da prodamo sebe. A to možemo samo ako imamo bespogovornu reputaciju i rezultate koji stoje iza nas. Kako, koliko i kome možeš nešto prodati.
Srećom, pa se to postiže radom. Talenat je bitan, ali rad je taj koji od nas stvara dobre, loše ili nikakve profesionalce u svakom polju, pa i u trgovini.
Sa radom dolaze i ideje i novine koje mogu da se implementiraju u svaki model biznisa. Znam stotine kompanija koje su nekoliko puta menjali svoj osnovni biznis model zarad onoga što nikada nisu mislili da će raditi. Taj novi model je brže i lakše donosio iste, pa čak i veće prihode od ranijih ustaljenih modela. Našli su model koji prosto funkcioniše bolje. I nastavili su sa njim.
Ja sam tek posle 15 i više godina iskustava shvatio da nije bitno koliko naporno radiš u toku dana, nego je bitno koliko naporno razmišljaš i uz to povezuješstvatri u jednu novu celinu.
Jednom klijentu uvek treba više od onoga što možeš da mu ponudiš i to je činjenica. Tvoj zadatak kao prodavca je da otkriješ šta je to što možeš da mu prodaš dodatno, a da ne zauzmeš dodatne kapacitete.
Zato je akcenat narazmišljanjeu. To svi veliki ljudi u poslovnom svetu potenciraju. Postala je skoro pa realna floskula.
Razmišljaj i obogati se je knjiga Napoleona Hila koja je imala snažan uticaj na današnji poslovni svet. On u knjizi ne priča o modelima biznisa, nego o modelima razmišljanja. Kako se suočavati sa životnim preprekama i kako ih prevazići.
Što ranije shvatiš u životu moć inteligentnog ili kvantnog razmišljanja ili kvantne misli, brže ćeš moći da napreduješ i ostvariš sve ono što želiš.
Zato ja na prvo mesto postavljam ciljeve kao neku destinaciju koju želiš dostići u nekom realnom vremenu. Prvenstveno postaviš cilj, a potom napraviš i plan kako da ostvariš taj cilj.
Zapiši sebi da i najgori plan je bolji od besplanskog lutanja, a da su korekcije plana nužne zbog novonastalih okolnosti. Ljudi su skloni da detaljno isplaniraju svoj odmor, ali nikako svoj biznis ili svoj život.
„Što više radim, sve više sreće imam“, je rečenica koja me prati kroz gotovo čitavu moju karijeru u prodaji. I dosta dobro objašnjava suštinu stvari, ali nekako izbegava taj deo razmišljanja pre rada. Na taj način možeš da radiš naporno i postigneš mnogo manje nego onda kada intenzivno razmišljaš kako da uradiš nešto za najkraće vreme uz maksimalnu dobit.
Kao što već rekoh, stalno se treba unapređivati, bilo kao pojedinac, bilo kao kompanija. Jer je to proces optimizacije same kompanije, a i nas kao jedinki.
Razmisli o tome!
Uzeo sam prekopotrebni odmor i otišao sa porodicom na letovanje. Nije me dugo držalo to da ništa ne radim i odmaram u onom punom smislu. Nisam navikao na to, a nisu ni moji kupci. Shvatam lagano da firmu čine sposobni ljudi koji mogu da se dopunjavaju. Ja to nisam uspeo da izgradim.
Tragao sam za delovima svog tima i za sada sam uspeo da nađem magacionera koji radi pola radnog vremena. Sve ostalo je na meni. Čak i kada odem na odmor moram aktivno da radim, kako bih ispunio očekivanja svojih kupaca. To znači da moram da radim prodaju, nabavku, uvoz, carinjenje, plaćanje računa i ko zna šta sve još, kako bih završio samo ono neophodno.
Sve se svodi na to da li ulažeš u imovinu (ono što donosi novac) ili u obaveze (ono što odnosi novac). Za sada sam ulagao u proširivanje asortimana i to da svoje kontakte učinim profitabilnim. Sada dolazi trenutak da pojačam svoj tim. Vreme je da uložim u ljude. Jer kompaniju čine ljudi. A uspešnu kompaniju čine uspešni pojedinci.
Dovoljno dugo imam problema sa poslovnim samopouzdanjem, da je konačno došao red i time da se pozabavim. Jednostavno da verujem u to da radim pravu stvar i nastavim tako dok se ne pokaže kao istina i za druge.
Dovoljno iskustva i znanja imam i vreme je da počnem. Nikada nije vreme da se donesu teške odluke, ali nekada moraš. Što pre to učiniš, imaćeš više vremena da ispraviš greške.